PODRŠKA EKONOMSKOM OSNAŽIVANJU ŽENA ŽRTAVA NASILJA U PORODICI U RS

podržano od Kvinna till Kvinna

Sažetak projekta

Ovaj projekat je tokom 2019. omogućio nastavak kontinuirane podrške koju žene žrtve porodičnog nasilja imaju od naše organizacije u vidu pružanja direktne psihosocijalne podrške ali i kroz redovne sastanake sa multidisciplinarnim timom za suzbijanje nasilja u porodici u Istočnoj Hercegovini, jer na taj način dobijaju koordinisanu podršku od svih članova (institucija/organizacija) potpisnika sporazuma, dakle njih 63, naravno u skladu sa njihovim potrebama. Napominjem da ta podrška uglavnom nije zakonski obavezujuća za pružaoce usluga (npr. da svi vrtići uključujući i private omogućuju besplatnu uslugu za po 2 djece žrtava porodičnog nasilja).

Projekat se najvećim dijelom bazira na pružanju podrške za ekonomsko osnaživanje žena žrtava porodičnog nasilja kroz savjetodavni servis koga su razvile naša organizacija I partnerska organizacija “Lara” u vidu pilot programa kao I kroz lobiranje poslodavaca da uposli upravo ovu kategoriju stanovništva. Razlog je u tome što smatramo da samo ekonomski neovisna žena može biti jaka žena, a za žrtve ujedno to je i jedini način izlaska iz nasilne zajednice.
Paralelno sa ovim aktivnostima razmjenjujemo iskustva i prezentujemo naš primjer dobre prakse sa fondacijom CURE, kako bi našom sinergijom pomogli njihovim naporima da prenesu naše postignute rezultatae u RS u FBH a koje se odnose na uvođenje žrtava porodičnog nasilja kao novu kategoriju za posticaj u cilju njihovog (samo)uposlenja od strane Vlade FBH i/ili njenih Kantona.

Ostvareni rezultati

Tokom izvještajnog perioda trebali smo da ostvarimo ove rezultate:

R. 1. Žene žrve porodičnog nasilja su ohrabrene da prijave nasilje u Istočnoj Hercegovini.

Da bi smo ostvarili ovaj rezultat trebali smo da pružimo podršku žrtvama porodičnog nasilja kroz psiho-socijalno savjetovalište i besplatnu pravnu pomoć kao i kroz koordinaciju multidisciplinarnog tima za suzbijanje porodičnog nasilja u Istočnoj Hercegovini preko 36 zajedničkih sastanaka i stalne komunikacije, što smo mi i uradili.
Tokom 2019. , psihološko savjetovalište i besplatana pravna pomoć pružila je ukupno 183 intervencije.

Psihološko – pravni tim Ženskog centra, konkretno psiholog je najviše radio na saslušavanju žena koje nisu dovoljno jake da prijave nasilnika i koje se ne osjećaju sigurno da nekome iz svoje okoline govore o problemu u kome se nalaze. Zato je psiholog radio na motivaciji i njihovom osnaživanju na taj način što im je dao do znanja da nisu same u tome, da nisu one krive za to što im se dešava, da se nasilnik neće promijeniti, već da je samo odličan manipulator koji će okrenuti situaciju u svoju korist – na štetu žene. Sa ženama koje su dolazile duže vrijeme se uspješno došlo do realizacije prijave nasilja uz podršku osobe od povjerenja. Pravni dio tima je razgovarao sa ženama o njihovim zakonskim pravima što se tiče samog postupka razvoda, dodjeli starateljstva nad djecom, kao i o pravima podjele imovine, materijalne sigurnosti. Materijalna (ne)sigurnost je za žene sa područja Istočne Hercegovine najčešći uzrok neprijavljivanja nasilja zato što se plaše da će ostati bez osnovnih životnih sredstava i one, i djeca.

Redovni sastanci multidisciplinarnog tima (njih 36) na kojima su se u svakoj opštini razgovaralo o konkretnim slučajevima nasilja u porodici kako bi im se pomoglo.

Tokom ovih sastanaka dogovorena je intervencija (sinhronizovane zajedničke akcije) i to: za 6 djece žrtava porodičnog nasilja besplatne vrtiće; za 14 žena žrtava porodičnog nasilja sihronizacija podrške od strane škola, CZSR, policije i naše organizacije; za 6 slučajeva besplatan povredni list; prikupljanje novca i drugih životnih namirnica za 1 ženu žrtvu porodičnog nasilja i jednog muškarca žrtvu porodičnog nasilja; za 7 žena žrtava porodičnog nasilja intervencije prema Opštinama za različite vidove pomoći/podrške; za 4 žene žrtve porodičnog nasilja intervencije i pomoć u drugim državama (Crna Gora, Srbija i Mađarska).
Sve ovo dovodi da je stalna i kvalitetna podrška ženama žrtvama nasilja zahvaljujući koordiniranim odgovorima zajednice u Istočnoj Hercegovini.

R.2. Povećani napori u pružanju podrške ekonomskom osnaživanju žena žrtava / preživjelih nasilja u porodici u entitetima RS.

Zahvaljujući našim aktivnostima Vlada jeste usvojila žrtve porodičnog nasilja kao konstantnu kategoriju u njenom programu (samo)zapošljavanja. Čak je i povećala broj onih koji mogu dobiti (samo)uposlenje kroz ovaj program Vlade. Kako ovu aktivnost sprovodimo u partnerstvu sa fondacijom „Lara“ preduzete su ove aktivnosti:

– Obje organizacije su kroz period od tri mjeseca pružale savjetodavne usluge u vidu informisanja žena žrtava porodičnog nasilja o mogućnostima njihovog (samo)uposlenja kroz Vladin Javni poziv koji se realizuje preko Zavoda za zapošljavanje RS. Takođe smo u tom periodu pružali i pomoć kako kod izrade CV i prvog razgovora sa poslodavcem, tako i kod prepoznavanja ličnih kompetencija i izrade biznis plana. Ukupno o ovom programu je preko 600 žena žrtva porodičnog nasilja informisano, dakle svaka koja se u izvještajnom periodu obratila našim organizacijama zbog nasilja (putem SOS linije, ličnim dolaskom u kancelariju kao i sve žene koje su koristile uslugu sigurne kuće koju vodi „Lara“) a ujedno smo i sami kontaktirali i animirali naše korisnice iz ranijeg perioda. Ove informacije smo dijelili i preko online platforme Ženskog centra, društvenih mreža, medija kao i preko sastanaka sa multidisciplinarnim timovima.

Direktna pomoć u pristupu tržištu rada pružena je za 56 žena (za 29 u Ženskom centru i za 27 žena u Lari), od čega je sa njih 33 rađeno tokom trajanja javnog poziva Zavoda za zapošljavanje. (Samo)Zaposlenje je ostvarilo ukupno 17 žena koje su bile naše korisnice, međutim samo je jedna posao dobila kao žrtva nasilja, ostale su radije koristile mogućnost statusa po drugoj kategoriji ranjivosti kao što su životna dob, seoke žene, status raseljenog lica i slično. Neke od njih nisu željele da o onome što su preživjele unutar porodice i od bračnog partnera budu upoznate njihove radne kolege, dok druge se nalaze još uvijek u bračnoj zajednici i iz straha od supruga nisu smjele da traže taj osnov za (samo)uposlenje. Za sve korisnice bilo je značajno ugovaranje sastanka, priprema biografije i druge dokumentacije za predstavljanje i pratnja na sastanak sa poslodavcem. Takođe, sa svima je rađeno na jačanju socijalnih vještina u predstavljaju vlastitih sposobnosti i pregovaranju o plati. Dio korisnica nastavio je da dolazi na savjetovanje i nakon zapošljavanja, da nauče dodatne vještine, zavisno od posla koje obavljaju, ili da podijele sa savjetnicom uspješne, ili stresne situacije koje su doživjele na poslu. Raduje nas činjenica da nisu samo žene žrtve porodičnog nasilja iz Istočne Hercegovine i Bijeljinskog okruga koristile ovaj Javni poziv već i iz drugih opština RS.

– Obje organizacije su u izvještajnom periodu obavile više pojedinačnih i grupnih sastanak sa poslodavcima (mahom iz privatnog sektora) kao i sa predstavnicima institucija zaduženim za ostvarivanje prava žrtava nasilja u porodici na socijalnu zaštitu i ekonomsko osnaživanje.
Obavili smo sastanke sa ukupno 26 (Ženski centar sa 17 a Lara sa 9 poslodavaca) od planiranih 60, tako da su i efekti bili manji. Zbog kašnjenja isplate prve tranše sredstava kasno smo krenuli u realizaciju ove aktivnosti, jer se ovaj Javni poziv umeđuvremenu zatvorio te bi sastanci bili bezvrijedni. Neka od ovih preduzeća izrazila su spremnost da zaposle žrtvu nasilja u bilo koje vrijeme, nezavisno od državnog podsticaja. Međutim, prisutan je i oprez zbog mogućih incidenata od strane nasilnika, kao i da žrtve, zbog porodičnih problema neće moći da ispunjavaju svoje radne obaveze.
Partnerske organizacije su svoje prvi sastanak sa direktorima filijala Zavoda za zapošljavanje u Trebinju i Bijeljini održale u februaru 2019. godine. Cilj sastanka bio je obezbijediti informacije o javnom pozivu za podsticaj zapošljavanja žrtava i dogovoriti međusobnu saradnju. U evidencijama Zavoda malo je žena koje su prijavljene kao žrtve nasilja i rukovodioci Zavoda bili su zainteresovani za saradnju kako bi obezbijedili pristup ovoj ciljnoj grupi. Takođe, dogovorena je razmjena informacija o poslodavcima koji izraze interes da zaposle žrtve nasilja, po objavljivanju javnog poziva. Predstavnici Zavoda takođe su nas informisali o poslodavcima koji sezonski ili često traže radnike i obećali da će nas obavještavati o oglasima za zapošljavanje. Na zahtjev “Lare”, Zavod je počeo dostavljati “Lari” i sedmične objave o javnim konkursima za zapošljavanje koje redovno objavljuje. Drugi sastanak održan je po raspisivanju javnog poziva, a tokom trajanja poziva održana su još tri sastanka. Predstavnici Zavoda zajedno sa predstavnicama “Lare”i Ženskog centra učestvovali su na sastancima sa nekim od poslodavaca sa kojima smo razgovarali o zapošljavanju žrtava nasilja. Ukupna saradnja sa Zavodom za zapošljavanje bila je dobra. Predstavnik Privredne Komore Trebinje takođe je bio prisutan na jednom zajedničkom sastanku između Ženskog centra i poslodavaca u Trebinju.
Tokom marta, aprila i maja “Lara” je imala sastanke u lokalnim upravama u Bijeljini, Loparama i Ugljeviku, sa službenicima odjeljenja za finansije, društvene djelatnosti i centara za socijalni rad. Ovi sastanci imali su dva tematska fokusa, jedan je bio saradnja u zbrinjavanju žrtava nasilja u Sigurnu kuću a drugi stvaranje podrške za ekonomsko osnaživanje i zapošljavanje žrtava nasilja. Na ovim sastancima dosta je bilo rasprave kako žena stiče status žrtve nasilja u porodici da bi kao ova kategorija bila upisana u evidencije Zavoda i imala pristup sredstvima za samozapošljavanje i zapošljavanje i drugim pravima. Među službenicima ima dosta predrasuda po ovom osnovu i još postoje mišljenja da je status žrtve nasilja u porodici uslovljen pravosnažnom sudskom presudom protiv počinioca, a ne samim činom prijave nasilja u policiji i/ili centru za socijalni rad. Predstavnice “Lare” koristile su Zakon o zaštiti od nasilja u porodici koji izričito propisuje da prava žrtava ne zavise da li je protiv počinioca nasilja pokrenut ili vođen sudski postupak, kao i odredbe Istanbulske konvencije, ali opšti je utisak da je o pravima žrtava nasilja u porodici potrebno i dalje voditi kampanje senzibilizacije javnosti i javnih službenika. Ohrabrujuća je činjenica da se većina učesnika ovih sastanaka slaže da je ekonomska nezavisnost žrtava ključna za zaustavljanje nasilja prema ženama.
Ženski centar Trebinje je koristio svoje redovne sastanke po Istočnoj Hercegovini i za razgovor o ovoj temi sa predstavnicima Centara za socijalni rad i policijom. Tražili smo od njih da i oni obavjeste sve svoje korisnice iz njihovih baza podataka, koje su im se obratile zbog nasilja u porodici ne samo u ovoj već i u ranijim godinama. Takođe ovi sastanci su nam poslužili u otklanjanja svih nedoumica kod ovih institucija u njihovoj ulozi kad je u pitanju ovaj javni poziv.
Iako je postignuto da žene žrtve nasilja u porodici imaju pristup mogućnostima (samo) zapošljavanja u ciljanim područjima u entitetu RS, evidentno je da je potrebno uložiti dodatne napore za razbijanje stigme o status “žrtve porodičnog nasilja” kako kod poslodavaca tako I kod samih žena žrtava porodičnog nasilja. Poslodavcima treba pojasniti da žene žrtve porodičnog nasilja su najlojalniji radnici, upravo zbog svog statusa jer su itekako svjesne koliko s jedne strane im je neophodan posao (ekonomska neovisnost od nasilnika) a sa druge strane koliko im je teško doći do posla. Sa ženama da status žrtve porodičnog nasilja, njih ne umanjuje kao ličnost, da to nije sramota već samo činjenično stanje kog ne treba da se stide.

R.3.Stvorena sinergija između dvije organizacije koje rade na polju ekonomskog osnaživanja žena žrtava porodičnog nasilja (Ženski centar Trebinje na području RS a CURE na području FBH).

U cilju realizacije ovog rezultata, naše organizacije su razmjenile iskustva a direktorica Ženskog centra je učetvovala u ovim aktivnostima fondacije „CURE“:
1. U decembru 2019. godine Fondacija je organizovala konferenciju za medije:“Žene preživjele nasilje u porodici-Ekonomski jake, ekonomski neovisne.“
2. U decembru održana je konferencija Ženske mreže BiH – 10. godina djelovanja u zaštiti i promociji prava žena i djevojčica u Bosni i Hercegovini koja se realizovala u sklopu projekta „Ženska prava – Agenda za pozitivne promjene“, koju finansira Evropska unija, a sprovodi Fondacija CURE i Fondacija za osnaživanje žena, te projekta „Institucionalna podrška Ženskoj mreži BiH“ koji je podržao Trag Fondacija iz Beograda. Na konferenciji u sklopu panela „Ekonomsko osnaživanje žena“ jedna od panelistica bila je i Ljiljana Čičković koja je prezentovala kao primjer dobre prakse, naš put ka uvođenju žena žrtava porodičnog nasilja u Vladin paket mjera za (samo)uposlenje i njihov značaj za žrtve.
One žele i rade na tome da u potpunosti preuzmu naš model da bukvalno žene žrtve porodičnog nasilja budu prepoznate u javnim pozivima za podsticaje od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje.

U njihovom dostavljenom izvještaju stoji da im je bilo jako korisno što su napravile mapiranje stanja po ugledu na nas i da su im smjernice koje su dobile od nas bile korisne kako da usmjere svoj rad.

Ostvareni gore navedene aktivnosti dovele su da međusobna saradnja I razmjena iskustava između dvije fondacije, Ženskog centra Trebinje I CURA olakšava stvaranju pozitivne klime I u FBH da se žene žrtve porodičnog nasilja uvrste kao posebna ranjiva kategorija u vladine programe u cilju njihovog ekonomskog osnaženja.

IZGRADNJA KAPACITETA V

podržano od Oak fondacije

Projektni cilj 1. je doprinjeti poboljšanju kvaliteta života žena i djece u Republici Srpskoj sa akcentom na izrazito ne razvijenu regiju -Istočnu Hercegovinu.

Sprovedene aktivnosti su:
– Održano 36 redovnih sastanaka multidisciplinarnog tima za borbu protiv nasilja u porodici u Istočnoj Hercegovini
– Pružanje direktnih usluga žrtvama porodičnog nasilja: pravna pomoć, psiho-socijalno savjetovanje, podrška osobe od povjerenja kao i ekonomsko savjetovalište za žene žrtve porodičnog nasilja.
– Razvijanje socijalnog preduzetništva -sprovedeni radovi za uspostavljanje plantaže smokava u Trebinju i ostvareni prvi prihodi (za 10 žena i djevojaka žrtava porodičnog nasilja – zadrugarke i za samofinansiranje “Ženskog centra” Trebinje). Radovi su uključili uređenje cca 2h u stanje spremno za sadanju,
– Kampanja zagovaranja za dopunu Porodičnog zakona RS u dijelu trajnog ukidanja roditeljskog prava za roditelje koji su seksualno zlostavljali djecu. Ovu kampanju nismpo uspjeli uspješno okončati iako smo imali podršku od stručne javnosti.
– Uspostavljanje savjetodavnog centra za ostvarivanje vladinih podsticaja kroz savjetovanje, edukaciju i izradu biznis plana za žena žrtve porodičnog nasilja, seoske i ne zaposlene žene srednje životne dobi i sinhronizacija postojećih podsticaja u RS. Ovo je bio pilot projekat koji se pokazao kao uspješan I koji smo nastavili I ove godine.
– Monitoring rada policije u RS, sprovodimo kao partneri fondacije “Lara”

Ostvareni rezultati:
– Uvid u rad policije i lobiranje za izmjenu iste u korist žrtava porodičnog nasilja u RS.
– Jačanje međusektorskog pristupa u obezbjeđivanju adekvatne, senzitivne i specijalizovane zaštite ženama žrtvama nasilja u porodici u Istočnoj Hercegovini.
– Osnovan uslužni centar za žene ranjivih kategorija u okviru naše organizacije kao podrška njihovom ekonomskom osnaživanju za regiju Istočne Hercegovine, sihronizovani podsticaji u RS.

Projektni cilj 2. je osnažiti organizaciju/fondaciju “Ženski centar” Trebinje za strateško planiranje, kao i izgraditi kapacitete (tehničke, ljudske, samofinansiranja) organizacije.
Sprovedene aktivnosti su:
-Finalizacija uspostavljanja organske plantaže smokve (melioracija zemljišta za cca 2 ha).
– Nabavka vozila za putovanje i terenski rad
-Izgradnja kapaciteta 17 naših članica, pružaoca usluga u direktnom radu sa žrtvama porodičnog nasilja, kroz superviziju. Superviziju je vodila vanjska psihoanalitičarka, u okviru 3 dana, a umjesto Sutomora izabrali smo Neum kako bi omogućili što većem broju članica ovaj tretman a uslijed velikog njihovog interesovanja. S obzirom da je psihoanalitičarka donirala ovu trodnevnu seansu, to je omogućilo veliki broj učesnnica.

Na kraju svake projektne godine, angažujemo spoljnu evaluatorsku i revizorsku kuću za izradu izvještaja.

Ostvareni rezultati:
– Finalizacija uspostavljanja organske plantaže smokve (I faza za 2 ha) i nabavka vozila za putovanje i terenski rad.
– Stvoreni uslova za terenski rad uposlenika “Ženskog centra” Trebinje kroz nabavku službenog vozila.
-17 naših članica osnaženo da se nose sa profesionalnim frustracijama koje nastaju u radu sa žrtvama porodičnog nasilja.

Neočekivani rezultati našeg rada su:

– Smokva kao kultura je po prvi put uvrštena u Kapitalne investicije RS za 2020-dokument Ministarstva poljoprivrede, šumarstva I vodoprivrede RS.

JAČANJE INSTITUCIONALNE PODRŠKE ZA ŽRTVE RODNOZASNOVANOG NASILJA

podržano od Kvinna till Kvinna kao partneri Fondacije „Lara“ iz Bijeljine

Tokom projektnog perioda u 2019., ovog trogodišnjeg projekta, naša organizacija je prikupila slučajeve porodičnog nasilja koji su odbačena od strane tužilaštva iz PU Trebinje i PU Istočno Sarajevo, kako bi se utvrdio uzrok (da li je do propusta policije ili …?). Uzeti su slučajevi iz zadnje tri godine.

Uz to kroz ovaj projekat, osoba od povjerenja pruža podršku ženama žrtvama porodičnog nasilja u Istočnoj Hercegovini.