„JAKA ŽENA II“

podržano od Kvinna till Kvinna

U periodu od 01.01. do 31.12. ove godine, u okvirima projekta «Samo svoja II», nastavljeno je sa osnovnim prošlogodišnjim aktivnostima, odnosno sa psiho-socijalnom pomoći, zdravstvenim prosvjećivanjem u okvirima aktivnosti «Doktor ponedjeljkom» i sa pružanjem besplatne pravne pomoći i zastupanja pred sudom.

Osim nastavka ovih aktivnosti implementiraju se i održavanje Okruglih stolova po svim opštinama Istočne Hercegovine. Ove aktivnosti su obogaćene sa predizbornim aktivnostima koje su uključile izradu promotivnih plakata i Okrugli sto. Ovom treba dodatio da smo uradili prvi put i Godišnji izvještaj koji je obuhvatio sve naše aktivnosti i rezultate zaključno sa 2005. koje smo ujeno ažurirali na novootvorenom web portalu www.zenskicentar.org.

Doktor ponedjeljkom

Svakog ponedjeljka u periodu od 13 do 17 časova, dr Branka Vujović održava mini predavanja o reproduktivnom zdravlju žene uz dijeljenje materijala o reproduktivnom zdravlju žene. Na svim predavanjima, doktorka ujedno informiše žene i o nabavci ultrazvuka sa vaginalnom sondom Domu zdravlja Trebinje, na incijativu naše organizacije, i o mogućnosti da svaka naša klijentica ima pravo na besplatne ginekološke i ultrazvučne preglede.

Ukupno je 311 žena je prisustvovalo mini predavanjima i/ili zatražilo savjet, informaciju lično ili putem telefona.

Prema do sadašnjim saznanjima, najveći broj žena u ovom području i nije adekvatno zdravstveno prosvjećeno što nas navodi na zaključak da je najbolje zdravstveno prosvjećivanje spustiti na osnovnu i srednju školu što smo i uradili putem Protokola o saradnji sa svim osnovnim i srednjim školama u Trebinju. Naime , dogovoreno je da na mjesečnom nivou se razgovara sa djecomn od 12 do 18 godina o ženskim pitanjima uključujući i pitanja AIDS kao i neželjene trudnoće. Prema izvještajima same doktorke, ova peroblematika oko neželjene trudnoće je krupan problem i čest ne samo kod mladih djevojaka već i kod zrelih žena. Takođe ovaj problem možemo povezati i sa izvještajem tima psiho socijalne poorške koji govore o čestim kontrolama žrtve od strane nasilnika putem „slučajne,namjerne“ neplanirane trudnoće ili pak o razlogu zašto mlade djevojke ulaze u brak i ako već u strtu brak izgleda problematično-zbog neželjene/ne planirane trudnoće a koja se mogla izbjeći da je bilo dovoljno zdravstveno prosvjećena.

Osim ovih problema, najčešća pitanja i potrebe su se vrtile oko bolesti reproduktivnih organa, gojaznosti i kardiovaskularnih problema. Možemo zaključiti da u ovom prdručju se u zadnjih par godina kao smrttnost ženske populacije navode upravo bolesti reproduktivnih organa i kardiovaskularne bolesti. Visok stepen oboljelih od raka inicirao je uspostavljanje i Udruženja „Iskra“ koje nažalost još uvijek nije adekvatno zaživjelo sa planirannom SOS linijom.

Najčešće su nam se obraćale žene srednje dobi i starije po pitanju savjeta, no sve češće nas škole koriste kao izvore informacija te upućuju svoje učenike da se kod našeg stručnog osoblja informišu ne samo o našem radu već i o konkretnim temama iz zdravstvenog prosvjećivanja (bolestima ovisnosti, AIDS, trudnoći, nasilju u porodici, trgovini ljudima, i sl). Primjećeno je da veliki broj žena koje nam se obraćaju a koje spadaju u kategoriju „osvješćenih i emanciopvanih“ žena koje imaju svoje karijere, imaju identičan problem – duplog opterećenja, naime s jedne strane grade svoje kariojere što zhtjeva veliku energiju i trud a s druge strane nisu učinile ništa u svojim domovima/porodicama da se rasterete od porodičnih obaveza koje i dalje , gotovo u potpunosti se nalazi na njihovim leđima (odgoj djece, poslovi domaćice, čišćenja kuće, kuvanja i sl.).

U sklopu ovih aktivnosti, doktorka je podržala Javnu tribinu koju smo organizovali 19.juna povodom nabavke Ultrazvučnog aparata i širenja informacija.

Psiho-socijalna podrška

U izvještajnom periodu realizovane su sve Projektom predvidjene individualne i grupne aktivnosti.. Sve aktivnosti su imale za cilj osnaživanje žrtve, odnosno jačanje njezinih kapaciteta, usvajanje novih obrazaca ponašanja u cilju boljeg ličnog i porodičnog funkcionisanja.

Grupne aktivnosti- suportivne grupe imale su za cilj proradu negativnih doživljaja uz stručnu pomoć i stavljanje istih u novi okvir, te kroz razmjenu iskustava i uzajamnu podršku jačanje ličnih snaga žrtve i porodičnog sistema.

Okrugli stolovi koji su održani za cilj su imali primarnu prevencija nasilja, senzibilizacija zajednice i razvoj mreže aktera unutar zajednice.

Tim za psihosocijalnu podršku pružao je savjetodavnu pomoć svakog utorka i petka u vremenskom intervalu od 15 do 18 časova. U ovim vremenskim intervalima – terminima pružana je individualna pomoć u prostorijama Ženskog centra ili putem telefona. U toku godine pomoć je zatražilo 57 osoba, a za njih 19 pomoć je pružana u više navrata . U gotovo svim slučajevima pomoć su ztražile žene, žrtve porodičnog nasilja, u tri slučaja pomoć su zatražili roditelji i u jednom sliučaju muškarac sa smetnjama na planu mentalnog funkcionisanja koji je nasilje doživio od strane brata. Oko 70% klijentkinja su permanentni korisnici različitih vrsta usluga koje pruže Ženski centar. U slučajevima u kojima je to bilo opravdano i moguće radili smo i sa ostalim članovima porodice, najčešće prilikom kućnih posjeta koje su obavljanje van ovih termina. Nerijetko nasilje postaje i generalizovano ponašanje tj. ponašanje karakteristično za cjelokupni porodični sistem i sve njigove podsisteme. U ovakvim slučajevima pokušavalo se raditi sa cijelom porodicom. U izvještajnom periodu kontiruirano je radjeno sa 12 ovakvih porodica, a 50% njih će i u perspektivi, zbog složenosti problema, imati potrebu za individualnin i grupnim tretnmanima. Rad sa šest porodice urodio je pozitivnim rezultatima i ubuduće će se samo pratiti njihovo funkcionisanje i po potrebi pružati pomoć. Po potrebi, odnosno kad je to bilo indikovano zatražena je pomoć od strane drugih institucija. Potpisani Sporazum o saradnji aktera u zajednici koji se bave ovom problematikom učinio je pomoć efikasnijom i blagovremenijom, posebno kada je u pitanju saradnja sa policijom. Kada je to bilo moguće, djeca žrtve nasilja, direktne ili indirektne, uključivane su i u različite programske aktivnosti Ženskog centra ili drugih aktera u zajednici u cilju prevazilaženja traume nasilja. Pružane su i druge pomoći djeci iz ovih porodica, za jedan broj njih organizovano je ljetovanje, a dvije djevojčice su uključene na kurs engleskog jezika.

Moramo napomunuti da su,ipak, rijetki slučajevi u kojima se cijela porodica pridobije za saradnju,premda takav rad daje najbolje rezultate.Mnogo češće pomoć prihvata dio porodice,po pravilu to su žene žrtve nasilja i djeca.

Jedanput mjesečno, prvi četvrtak u mjesecu, odvijao se grupni rad, odnosno sastajale su se grupe za samopomoć. To su grupe od 5 do 7 žena koje uz stručnu pomoć psihologa i socijalnog radnika „prerađjuju negativna iskustva“, stavljaju doživljeno u novi okvir , te kroz razmjenu iskustava i uzajamnu podršku jačaju lične kapacitete.

Bez obzira što to nije predvidjeno ovim projektom, idući u susret potrebama klijenata,odvija se i grupni rad sa djecom, direktnim ili indirektnim žrtvama porodičnom nasilja. Ove aktivnosti takodje se organizuju jedanput mjesečno u trajanju dva sata. Značajno je istaći da su ova djeca obuhvaćena i aktivnostima iz drugih projekata koje implementira Ženski centar ,ali i drugi akteri u zajednici.

Ističemo da je ovaj tim, rukovodjen profesionalnim principom –klijent u centru pažnje- sve aktivnosti planirao u skladu sa izraženim potrebama klijenata i uz njihovo direktno uključivanje u planiranje aktivnosti, zbog čega smo se i odlučili da pomoć pružano i u porodici jer jedan broj klijenara ne želi da eksternalizuje svoj problem i insistira da im se pomoć pruži u kući. Primjenjujući principe porodične terapije, u ovim slučajevima , uglavnom je tretiran cijeli porodični sistem kroz više seansi.

Potpisnici Sporazuma o saradnji sastajali su se, po jedanput, svakog mjeseca radi razmjene informacija i iskustava i planiranja aktivnosti, a sve u cilju adekvatnije pomoći žrtvama.

Održana su i tri okrugla stola na temu «Nasilje nad djecom i kako ga prepoznati» sa vaspitačima iz dječijih vrtića i igraonica iz opštine Trebinje, učiteljima i policijom.

U izvještajnom periodu nastavljeno je sa razvojem mreže aktera i regrutovanjem novih snaga koje će dati svoj doprinos u borbi protiv domaćeg i drugih oblika nasilja.

Sve aktivnosti imale su i regionalni karakter,pa je u više navrata zatražena pomoć od strane gradjana iz susjednih opština.

Značajno je napomenuti da su i vladine insitucije u regiji prepoznale kapacitete Ženskog centra i nerijetko tražile pomoć ove službe u realizovanju aktivnosti iz svoga djelokruga.

Nota

Svim ženama se dijele materijali i knjižice koje sami smo izradili /skripte. Ove skripte se dijele po svim našim javnim nastupima (Okrugli stolovi) kao i u kancelariji.

SOS linija nije se pokazala kao funkcionalna, nažalost ljudi na ovim terenima sporo usvaju nove metode tako da još uvijek neprepoznaju SOS liniju kao mogućnost da anonimno govore o svom problemu već uglavnom kao mehanizam prijave nasilja.

Crtež koji sam donijela sa studijskog putovanja iz Švedske i prilagođenog ga uvrstili u paket dokumentacije koji izdaje ljekar Službe hitne medicinske pomoći prilikom izdavanja povrednog lista, prema iskazima same policije zvanično se koristi u našoj regiji i za sve druge oblike nasilja ne samo porodičnog, zbog koga je prvobitno i bio uveden. Ovo je zbilja dobar primjer prenošenja iskustva/u ovom slučaju iz Švedske kao i primjer dobre prakse/u ovom slučaju širenje i na druge slučajeve.

Pravna pomoć i zastupanje pred sudom

Ukupno 72 osobesapodručjacijeregijeIstočneHercegovinesuzatražilesavjeti/ilipomoć uveziporodičnognasilja. No, oko 13 osoba je zatražilo pravni savjet radi diskriminacije po polu, uglavnom na poslu i 4 zbog povrede radnih odnosa od strane zakonodavca. Kod žena primjećeno je porast ohrabrenja da se zatraži brakorazvodna parnica kao i kod prijave policiji što nam govori o porastu ohrabrenja kod samih žrtava da nisu same. U više navrata se na zajedničkim sastancima Projektnog tima tj. pravnica, tima psihosocijalne podrške i doktorke raspravljalo o konkretnim slučajevima kako bi im se adekvatnije i višestruko pomoglo ali i na sastancima potpoisnika Protokola o saradnji kako bi akcija bila sinhronizovana.

Što se tiče porodičnog nasilja najčešće žrtva je žena a najčešći nasilnik je muškarac –suprug. No, u zadnje vrijeme sve je više prisutno nasilje od strane osoba koji su ovisnici od narkotika ili alkoholizma. Tako da smo imali slučaje da sestra iz Zemuna/Srbije prijavi i pokrene postupak protiv brata zbog nasilja nad ostarjelom majkom.

„1. Dana 21.09.2006.godine advokatima Spomenki Tešanović i Nadi Ćorić obratila se Radulj rođena Tasovac Branka iz Zemuna, Gospodska broj 4, u vezi krivičnog djela Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, koje je izvršio njen brat Tasovac Rajko nad svojom majkom Tasovac Radojkom.

Dana 25.09.2006. godine advokat Nada Ćorić je izvršila uvid u spis Okružnog tužilaštva i obavila razgovor sa tužiocem Rajčević Obradom, nakon čega je stranka obaviještena da je osumnjičeni Tasovac Rajko zadržan u pritvoru zbog opasnosti da može ponoviti krivično djelo, pošto je i ranije više puta krivično odgovarao za isto krivično djelo počinjeno prema istoj oštećenoj – svojoj majci. Takođe je stranka obaviještena da je prema osumnjičenom određeno neuropsihijatrijsko vještačenje po vještaku Crnogorčić dr. Gospavi, radi utvrđivanja njegove uračunljivisti u vrijeme izvršenja krivičnog djela, pošto je krivično djelo izvršeno u stanju alkoholisanosti.

Do kraja 2006. godine advokat Spomenka Tešanović je u nekoliko navrata, najprije u Okružnom tužilaštvu, a potom i u Osnovnom sudu u Trebinju pratila dinamiku krivičnog postupka prema optuženom Tasovac Rajku, i konstatovala da je zadržan u pritvoru i nakon podizanja optužnice i da mu je za navedeno krivično djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od godinu dana, te da se sada nalazi na izdržavanju izrečene kazne zatvora. Ranijom odlukom suda, uz izrečenu kaznu je bila izrečena i mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti – alkohola. Ova izrečena mjera bezbjednosti nije bila sprovedena s obzirom da se nije dobrovoljno podvrgao liječenju.“ – Iz ovog izvoda iz izvještaja naših advokatica jasno se vidi da Zakon o zaštiti od porodičnog nasilja je neprimjenljiv jer se ne koristi i praktično i nepostoje krivične sankcije za onog ko ga nepoštuje u našem slučaju to je Tasovac Rajko.

Što se tiče pravnih savjeta primjećeno je povećano znanje kod klijentica o njihovim pravima po pitanju porodičnog nasilja pogotovo kod žena iz urbanih područja.

Okrugli stolovi

U projektnom periodu održano je 6 Okruglih stolova na temu „Žena danas-problemi i izazovi“ i to:

• U Trebinju je održan 17.03.2006. na kojem je učestvovalo 33 osobe
• U Ljubinju 12.05.2006. na kojem je učestvovalo 31 osobe
• U Bileći 22.06.2006. na kojem je učestvovalo 37 osobe
• U Nevesinju 30.06.2006. na kojem je učestvovalo 42 osobe
• U Gacku 13.07.2006. na kojem je učestvovalo 11 osoba
• U Berkovićima 20.07.2006. na kojem je učestvovalo 21 osobe

Ovi Okrugli stolovi koji su bili informativnog karaktera (informacije o postojećem pozitivnom zakonodavstvu koji reguliše pitanja žena) s jedne strane a sa druge strane u cilju prikupljanja podataka sa terena i lobiranja za žene političarke. S tim u vezi smo izabrali da datumi održavanja ovih Okruglih stolova budu neposredno prije Opštih izbora kako bi smo mogli da lobiramo za žene kandidatkinje svih političkih partija. Tada je primjećeno veliko nepovjerenje od samih žena prema ženama kandidatkinjama koje im unaprijed uskraćuju povjerenje. Na ovim Okruglim stolovima koristili smo priliku da promovišemop žene političarke i da ženama glasačicama objasnimo zašto je važno baš da svoj glas daju ženi svojih omiljenih političkih partija.

Predizborne aktivnosti

U toku samog projekta , odnosno i kroz ove Okrugle stolove nametnula nam se potreba da doprinesemo promociji žena političarki sa Izborne jedinice 6 koja je najviše i bila zapostavljena i prije i nakon izbora. U sklopu naših naknadnih aktivnosti uradili smo plakate i jednu konferenciju „Opšti izbori 2006.-izazovi i mogućnosti ženskog pitanja“ koja je održana 05.09.2006. godine. Učesnici su bili muškarci i žene kandidati koji su se našli na listama. Od ukupno 18 političkih partija koliko ih ima na toj izbornoj jedinici, učešće je uzelo svega 7 političkih partija, odnosno 29 prisutnih učesnika. Ono što se moglo osjetiti u vazduhu je kontinuirano bahato ponašanje muških kandidata koji su pokazivali svoju nadmoć. Ovu konferenciju ispratili su svi mediji i podcrtali nadobvudni odnos jednog od predstavnika Srpske Radikalne stranke koji je jasno poslao poruku da žene netrebaju da glasaju za radikale jer im oni ne mogu obezbjediti ravnopravnost.

“MINI ŠKOLA FEMINIZMA”

podržano od Filia die frauenstiftung

Radeći sa djevojkam nailazili smo na različite lične priče koje su nam govorile o stepenu stereotipa koji vlkada na ovim područima. Tako da smo u više navrata naišli na razmišljanje kod nsamih djevojaka da sva imovina treba da se vodi na muškarcima, da nakon srednje škole treba da se udaju inače nemaju budućnost u ovako malim sredinama, da je sramota razvesti se i sl., što nam govori o potrebi za realizacijom ovog projekta. Primjetili smo da kod velikog broja postoji mali nivo znanja o kontracepciji, o polnim bolestima, o pubertetu , o reproduktivnom zdravlju.

Uglavnom smo radili preko naših aktivistkinja koje su skupljale i organizovale ove radionice i radili sa djevojkama. Nakon toga same djevojhke su između sebe širile informacije i dovodile druge grupe. Radilo se interaktivno i ostvarila se dobra komunikacija sa grupama.

Reakcije od okruženja su bile različite od radiukalnih stavova da smo šovinistički orjentisani prema muškarcima do stvarnog razumjevanja i pružanja podrške našim aktivnostima.

Naš ranije izgrađeni kredibilitet koji smo već imali u zajednici nam je pomogao da uđemo u porodice i da steknemo povjerenje samih djevojaka ovo se posebno odnosi na mala mjesta i ruralna područja gdje se bilo kakvo okupljanje žena ne shavata dobronamjernim i korisnim.

S vremena na vrijeme jaka patrijahalna struja koja je pokušavala da naše aktivnosti oboji u drugom svjetlu. Na sreću to im nije uspjelo.

Smatramo da smo doprinjeli dobrim dijelom do realizacije našeg cilja i kroz ovaj projekat. No, promjena svijesti je dugotrajan proces i zahtjeva kontinuiranu edukaciju. Zbog toga smatramo da je neophodno kontinuirano raditi sa mladima i omogućiti ne samo ženama već i dječacima pravilanu edukaciju kako boi smo zaista doseglki ravnopravnost polova.

Stiče se utisak da je neoiphodan dalji rad sa mladim djevojakama upravo kroz škole, da se populacija od 12 do 18 uključi u inkluzivne, interaktivne radionice u kojim bi mogli da damo odgovor na njihova pitanja. Jako bi bilo važno napraviti predbračna savjetovališta jer su djevojke suviše okrenute ka potrebama vlastitih porodica a ne ličnim a osjeti se i nedostatak informisanosti i zrelosti prilikom stupanja u bračne zajednice.

Mislimo da smo „zagrebali vrh ledenog briojega“ i da djevojke koje su prošle našu edukaciju će imati zreliji, odgovorniji pristup naspram same sebe i svojih potreba kao i u okviru njene buduće uloge u društvu i porodici.Već nakon radionica jedan broj njih je počelo koristiti gender senzitivan jezik.