Sezona lova je počela ili nikad nije ni prestala a posebno je u zadnjim decenijama postala „moderan“ način okončavanja nasilja u porodici, ubistvom žene a nerijetko i djece od strane supružnika/partnera /roditelja/oca-onog za kog smo se udale da bi s njim stvarale porodicu, onog kog smo najviše voljele, htjele dijeliti svaku situaciju koju život donese „i u dobru i u zlu“.

No, danas je pređen prag, popeli smo se najveću stepenicu, nema dalje – danas smo mogli da pratimo UBISTVO UŽIVO!!! Sezona lova je davno počela na žene/majke/djevojke jer su htjele da izađu iz nasilne zajednice, da ga ostave, da povedu djecu… Čak po cijenu da se ubije i djete, ne treba stati, treba kučki

/dušmaninu pokazati ko je gazda, ko odlučuje o svemu pa čak i o njenom životu ili smrti, treba je kazniti ne samo oduzimanjem   njenog života već i života onih koji su joj važniji od njenog – djetetovog!

Da li je moguće da se ovo dešava i da se svi pravimo mrtvi, to nas se ne tiče. E pa tiče nas se svih, ne samo danas ovu nesretnu porodicu iz Gradačca, već sve porodice iz svih gradova i opština i tamo gdje nikad nijena žena nije ubijena ako takve uopšte postoje na ovim prostorima, a kamoli tamo gdje se to desilo.

Danas ne mogu da se smijem i radujem sa svojom porodicom, ne mogu da gledam, ne mogu da dišem- danas sam u žalosti za svima njima koje su ubijene samo zato što su “slabijeg“ pola-što su ŽENE. Samo mi jedno pitanje odzvanja: „Do kad više?“ . Koliko nas treba da bude ubijeno da bi se femicid ako ne zaustavio, onda bar smanjio? Koliko žrtava porodičnog nasilja treba da bude ubijeno (žena i djece) da bi policajac sa punom pažnjom zaprimio prijavu nasilja u porodici, Centar za socijalni rad prepoznao elemente nasilja i pomogao da djeca izađu iz nasilne zajednice što bezbolnije, tužilac radio svoj posao onako kako mu postojeći zakon nalaže i dava mogućnost, a ne da gleda da se ne zamjeri nasilniku ili ako žrtva povuče iskaz zbog pritiska, zastrašivanja ili straha od nasilnika da i tužilac obustavlja postupak iako ima zakonsku mogućnost da nastavi? Zar nasilje u porodici ne bi trebalo da se posmatra sa nultom tolerancijom jer je mnogo teže jer dolazi od osobe sa kojim si u emotivnoj vezi, kojoj vjeruješ, sa kojom stvaraš

porodicu, dakle po meni mnogo teže od nasilja od komšije ili nepoznatog lica koje ti nije ništa!?! Do kada će sudije da traže olakšavajuće okolnosti i da se ponavljanje djela dodatno ne stavlja kao teret optuženom, kao ni ne izvršavanje ranije izrečenih hitnih zaštitnih mjera i/ili mjera zaštite? Do kad će komšije da se prave da ne čuju kad neko moli za pomoć ili kad čuju vrisku?

Kakvi smo to ljudi postali, koliko imamo empatije??? Pa danas ima više ubistava žena i djece nego što je to bilo prije 30 godina! Gotovo pa postalo moderno, da se ubistvom rješavaju sporovi, posebno oni gdje je suprotna strana ŽENA.

Sezona lova je počela ili nikad nije ni prestala, rekla bih, čak šta više, da je dodatno unapređena, igrica je prešla na veći nivo…

Autorski tekst Ljiljane Čičković, dugogodišnje aktivistice u borbi protiv nasilja na ženama i djecom