“ŽENSKI POLITIČKI LOBI”

podržan od Kvinnn till Kvinna

Opšti cilj projekta je pravilna raspodjela moći između muškaraca i žena, odnosno implementacija Zakona o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini.

Implementacijom ovog zakona dolazi do suštinske promjene u BH društvu, uslovljene zakonskim izmjenema i dopunama, gender budgetima, programskim izmjenama i u literaturi i udžbenicima i u medijima, raznim procesima koji će imati gender senzibilan i ravnopravan tretman svih aktivnosti, programa, nastupa i na taj način osigurati ravnopravnu raspodjelu moći između muškaraca i žena u BiH.

Projekat je obuhvatio aktivnosti koje su imale za podcilj da :

1. Doprinos stvaranju jedinstvenog ženskog političkog lobija u Republici Srpskoj,
2. Doprinos rješavanju statusa finansiranja Sigurnih kuća u Republici Srpskoj,
3. Ohrabrivanje i osnaživanje žena političarki sa područja Izborne jedinice 6.

U toku izvještajnog perioda organizovali smo četiri okrugla stola za parlamentarke, poslanice, predstavnice institucija, medija i predstavnice ženskih NVO-a u RS i dva u FBiH , dvije kampanje i šest okruglih stolova u svakoj od opština Istočne Hercegovine na temu sistemskog rješavanja pitanja finansiranja Sigurnih kuća u RS kao i na našem regionu/Istočne Hercegovine. Takođe ovim projektom smo obuhvatili i edukacije žena političkih aktiva Izborne jedinice 6 kako bi smo im pružile podršku i pomoć. Ove aktivnosti su ujedno rezultirale i stvaranjem ženskog lobija.

Aktivnosti koje smo sproveli u toku 2007 god. su:

1. Okrugli stolovi za parlamentarke i poslanice i predstavnice ženskih NVO-a
2. Kampanje
3. Edukacija žena političkih aktiva Izborne jedinice 6
4. Panel diskusije po opštinama Istočne Hercegovine kao dodatne projektne aktivnosti

Okrugli stolovi za parlamentarke i poslanice i predstavnice ženskih NVO-a

U toku 2007 održano je 6 Okruglih stolova kao što je i bilo projektom planirano. I to:

26.02.2007. okrugli sto u Banja Luci na kojem je prisustvovalo 19 osoba. Uvodničarka na ovom okruglom stolu bila je Lana Jajčević. Tom prilikom su se pokazali nedostaci i rivalstvo unutar samog ženskon NVO sektora jer nažalost nismo naišli na razumjevanje i podršku svojih članica KTK mreže u RS. No, i pored toga ovaj okrugli sto je bio uspješan jer je okupio žene iz medija i poslanice kao i predstavnice organizacija koje imaju sigurne kuće (Udružene žene iz Banja Luke, Budućnost iz Modriuče i Lara iz Bijeljine). I ako su bile pozivane predstavnice Gender centra nisu se odazvale pozivu. Okrugli sto je bio praktično informativnog karaktera za gotovo sve poslanice i predstavnice medija. Po njihovim riječima nisu uopšte imale uvida u ovu problematiku. Tad već među njima moglo se osjetiti rađanje solidarne veze. Bio je to početak stvaranja neformalnog jetzgra ženskog lobija u RS. Tada smo prvi u Bosni I Hercfegovini, zatražili sistemsko rješavanje finansiranja sigurnih kuća u RS i izložili zašto je važno osigurati takvo finasiranje Sigurnih kuća za žrtve porodičnog nasilja. Nnapravili smo praktično plan akcije koje smo kasnije modifikovali shodno razvoju soituacije (od modela koji smo nudili do načina lobiranja i odabira ciljanih grupa).

30.05.2007. godine u Banja Luci održan je II okrugli sto na kome je učestvovalo 12 osoba. Uvodničarka na ovom okruglom stolu bila je Mira Lolić Močević- direktorica RT RS programa. Svaki okrugli sto imao je jaku medijsku pažnju i priloge koji su išli u centralnim vijestima i u Srpskoj danas kao i gostovanje u jutarnjem programu. Zbog toga su važne bile žene u medijima koje su velikim dijelom zaslužne za medijsku pažnju i uspjeh ove aktiovnosti (posebno Mira Lolić Močević-). Na ovom okruglom stolu bili su predstavnice medija, političarke (parlamentarke), predstavnice ženskih NVO-a, predstavnici ministarstvava koje smo mi pozvali jer direktno Ili indirektno tretiraju ovo problematiku. I ako smo poziv uputili Ministarsvu pravosuđa, Minisatarstvu za porodicu, omladinu u sport, Ministarsvu zdravlja i socijalne zaštite, Ministarstvu lokalne uprave i samouprave, Ministarstvu finansija, Ministarstvu prosvjete i kulture, Gender centru kao I drugim poredstavnicama koje se nalaze pri drugim ministarstvima ali koje su važne zbog mogućnosti lobiranja i pozice koje zauzimaju/kao podrška našim aktivnostima i lobiranju unutar vladinih tijela. Od gore navedenih pozvanioh ministarstava pojavili su se predstavnici Ministarstva lokalne uprav ei samouprave, Ministarstva prosvjete i kulture doka osztali nisu našli za shodno da se poajve. Tada su i predstavnici tima za evaluaciju angažovani od strane KtK za ovu aktivnost, bili prisutni.

Na ovom okruglom stolu mi smo izašli sa konkretnim prijedlogom modela finansiranja koji smo doradili zajedno sa cijelom grupom na licu mjesta. Kako je taj dan bilo i zasjedanje Odbpora jednakim mogućnosti pri Narodnoj skupštini RS, iskoristili smo poziciju jedne od učesnica našeg Okruglog stola, poslanice g-đe Gordane Dukić i prisustvovali smo sastanku Odbora gdje je na naše insistiranje imenoivana ova tema i delegirano pitanje finasiranja Sigurnigh kuća od strane Odbora. Javno salušanje od strane ovog visokog Vladinoig tijela na temu “Finansiranje Sigurnih kuća u Republici srpskoj” zakazano je bilo za 18.juni u Banja Luci. Predstavnica naše organizacije je takođe bila pozvana. Naš model je ponudio način finasiranja koji uključuje paraleno 4 izvora finasiranja koji omogućavaju apsolutnu sigurnost rada sigurnih kuća.

Ti izvori uključuju:

• Dva iz bužeta Vlade a preko Ministarstva za porodicu, omladinu i sport i Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite
• Treći izvor od strane opština koji region pokriva sama sigurna kuća a na osnovu broja stanovnika da svaka participira u tom budgetu
• I četvrti samofinasiranje koje obezbjeđuje sami menagment tim kako nebi postalo samo balasto tijelo koje ima sigurne izvore finasiranja i koje prestaje biti operativno.

26.06.2007. održan je III okrugli sto u Sarajevu na kom je bila uvodničarka profesorica Nada Ler Sofronić, presjednica organizacije “Žena I društvo”. Ovom okruglom stolu je prisustvovalo 20 osoba: parlamentarke Predstavničkog Doma I Doma Naroda Federacije BiH, predstavnice organizacija Medika iz Zenice, Lokalne demokratije iz Sarajeva, Komniteta slijepih žena iz Sarajeva, Mosta Višegrad, Duvanjke iz Tomislavgrada, Žena BiH , Gender centra Federacije BH, Budućnost iz Modriče kao i brojni mediji. I tada smo bili pozvali sve članioce KtK mreže u BIH kao i organizacije koje imaju svoje sigurne kuće.

Tada smo u želji da upoznamo koliginice iz Federacije kao i njihove političarke prezentovali planirane i ostvarene rezultate aktivnosti u pravcu sistemskog rješavanja finansiranja sigurnih kuća u RS. Na našu radost naišli smo na topao doček i zahvalnost kod svih prisutnih jer smo inicirali i pokrenuli ove aktivnosti i što smo i njih pozvali kako bi isto uradili u Federaciji. Tada je napravljen dogovor šta da se uradi da se i u Federaciji pokrene ovo pitanje. Koleginice iz Medike najavile su da naredno okupljanje po ovoj temi će oni organizovati u Zenici za FBiH.

12.12. 2007. u Bnja Luci održan je IV okrugli sto na kome je novinarka i dugogodišnja aktivistica ženskih pitanja Anđa Ilić bila uvodničarka. Praktično svaki naš okrugli sto bio je sastanak na kome smo informisali jedne druge o postignutim aktivnostima i ostvarenim rezultatima kao i o daljim planovima. Tako da smo bili u toku da su dopune i izmjene Zakona o zaštiti od šporodičnog nasilja predložene na dnevni red i da se čeka kada će se stvarno i naći na Narodnoj Skupštini. Jako je bilo važno imatri prave informacije i u pravo vrijeme kontaktirati i lobirati da se usvoje adekvatni prijedlozi a ne da se prepusti slučajnim akcijama.

18,12. 2007. održali smo V okrugli stoi u Sarajevu, drugi po redu planirani u Sarajevu kako bi izvjestili o našim aktivnostima i rezultatima i da bi smo vidjeli šta su koleginice u Federaciji od predhodnog okruglog stola do tada postigle. Na ovom okruglom stolu uvodničarka je bila Dubravka Kovačević, a od 29 osoba najviše je bilo političarki i NVO koje nisu bile članovi KtK mreže kao i Gender centar Federacije BiH. Lijepo je bilo saznati kako su se koleginice organizovale i da su uspjele da uvrste 200 000 KM u budget za sigurne kuće za 2008. godinu. I ako se radi o jednokratnoj podršci ali važno je istaći jer je incijativa potekla sa našeg predhodnog okruglog stola.

27.12.2007. godine održačli smo završni VI okrugli sto u Banja Luci na kome je bilo prisutno 20 osoba a uvodničarka je bila Gordana Dukić, narodna poslanica RS ujedno i članica Odbora jednakih moigućnosti. Po prvi put bili su i predstavnici Gender centra RS. Tada smo raspravljali o aktuelnoj situaciji, prijedlozima u okviru dopuna i izmjena Zakona o zaštiti od porodičnog nasilja koji nažalost nisu u onoj formi koju mi predlažemo već da treba da finansiranje sigurnih kuća bude obaveza opština i gradova i ako je i Odbor jednakih mogućnostti poslao Narodnoj Skupštini zaključke od 18. juna u kome praktičnoi delegiraju naš model. Nažalost, glavna kočnica su Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, Ministarstvo porodice, omladine i sporta i Gender centar koji se ponaša više kao vladino tijelo nego kao tijelo uspostavljeno za jednakopravnost polova.

Svi učesnici okruglih stolova su nam bili vrlo kvalitetna grupa za “pritisak” kjoja je zaista ispunila naša očekivanja i više od toga.

Kampanje

U toku izvještajnog perioda vodili smo dvije kampanje u pravcu podrške realizacije sistemskog rješavanja finansiranja sigurnih kuća. Kampanje su obuhvatile dvije TV emisije koje su bile usmjerene na aktivnosti u pravcu obezbjeđivanja sistemskog rješavanja sigurnih kuća (25.06. I 12.12.2007.). U prvoj emisiji samo je naša predstavnica i voditeljica bila a u drugoj je bilo gostovanje u živo zajedno sa Anđom Ilić i sa brojnim prilozima i anketama Centra jevane bezbjednosti Trebinje, Centra za socijalni rad Trebinje, tužilaštvo kako bi se stvorila stvarna slika o potrebama za smještajem u sigurne kuće.

Kampanje su uključile anketiranje, javne nastupe, letke i uličnu manifestaciju na kojoj su aktivistice obučene u majice sa jasnom porukom “Kaži da sistemskom finansiranju sigurnih kuća” dijelile letke/pamflete građanima uz podršku lokalnih medija. Kako je pitanje delegirano prema Narodnoj Skupštini okosnica naših aktivnosti su bile usmjerene na “pritisak” javnosti prema vladinim strukturama kako bi pokazali da to nisui samo naši stavovi već da su to stavovi građana RS gdje većinsko biračko tijelo predstavljaju žene koje su i najčešće žrtve porodičnog nasilja. Imali smo više nastupa na lokalnim radio stanicama i TV prilozima što je svakako doprinjelo i formiranju mišljenja javnog mijenja na ovu temu.

Edukacija žena političkih aktiva Izborne jedinice 6

U okviru ove aktivnosti organizovali smo ukupno 8 jednodnevnih seminara i to po dva u opštinajma Trebinje, Foča, Ljubinje i Bileća. Izborna jedinica 6 ima ukupno 12 opština i to Trebinje, Ljubinje, Berkovići, Kalinovnik, Čajniče, Rudo, Višegrad, Nevesinje, Gacko, Bileća, Foča I Novo Goražde, mi smo odlučili da u jednu opštinu pozovemo žene političkih aktiva iz više opština kako bi imali adekvatan broj grupe za organizovanje fokus grupe, tj. u prosjeku po 25 učesnica. Na ove aktivnosti pozvali smo sve političke partije odnosno njihove aktivistkionje Izborne jedinice 6, koja ima ukupno 18 političkih partija. Kako su neke od planiranih učesnica odbornice pri Opštinama u Istočnoj Hercegovini, iskoristili smo to za pokretanje manjih akcija u lokalnim zajednicama koje su same žene identifikovale. Tako da je u nekim opštinama pokrenta incijativa o uspostavljanju opštinskih komisija za ravnopravnost polova upravo kao rezultat sa ovim seminara (npr. u Trebinju). Naravno, ovim njihovim incijativama u lokalnoj zajednici , naša organizacija je pružiti punu podršku i pomoći kod lobiranja opštinskih vlasti ali i u djelu dostavljanja materijala i drugih akata koji su bili važni za same članove komisija. Pokazalo se da žene zaista imaj male mogućnostti da se edukluju u dijeliu javnih nastupa jer po njihovim iskazima uglavnom njihove muške kolege idu na sve mitinge pogotovo u druge veće opštine. Tako da žene u malim opštinama kao što su to sa ove Izborne jedinice su u neravnopravnom položaju po svakom osnovu uključujući i proctor na medijama ali negdje svjesne svog ne iskustva i same izbjegavajku javne nastupe. Zbog toga rad sa njima na teme :

• „Žena u politici“
• „Lobiranje, zagovaranje i izgradnja vlastitih kampanja “
• „Javni nastup i odnosa sa medijima“
• „Praktični dio, pripremanje i organizovanje konkretnih akcija“

je bio od velikog značaja za njih same. Posebno je važno istaći da je edukator na prve dvije teme bila g-đa Dušanka Majkić koja se nalazi na najvećoj političkoj funkciji u RS koju ima žena političarka. Tim više što je u pitanju dugogodišnja vrlo iskusna i spoosobna političarka koja je dosta praktično prvenstveno prenosiula svoja i dobra i loša iskustva po zadatim temama. Treću temu je obrađivala klinički psiholog, dugogodišnja aktivistica i političke partije i Ženskog centra Ljiljana Špuran Knežević koja je zaista na vrlo elokventan način približila medije političarkama oslobodivši ih prvobitnog straha, stida, treme i otpra. Četvrtu i ujedno završnu temu o zajedničkim akcijam i planiranju u lokjalnoj zajednici vodila je koordinatorica projekta Ljiljan Čičković i to je uglavnom svođeno na realne i praktične akcije po imenovanju samih žena.

10.02. 2007. u Trebinju je održan prvi jednodnevni seminar na kome je prisustvovalo 33 osobe a drugi je održan 03.03. na kome je prisustvovalo 33 osobe.

17.02. 2007. u Ljubinju je održan prvi jednodnevni seminar na kome je prisustvovalo 18 osoba a drugi je održan 04.03. na kome je prisustvovalo 21 osoba.

01.04. 2007. u Bileći je održan prvi jednodnevni seminar na kome je prisustvovalo 28 osobe a drugi je održan 02.04. na kome je prisustvovalo takođe 28 osoba.

19.05. 2007. u Foči je održan prvi jednodnevni seminar na kome je prisustvovalo 25 osobe a drugi je održan 20.05. na kome je prisustvovala ista grupa.

Panel diskusije

Pošto smo imali posjetu 02.05. od strane predstavnika SID- e g-dina Joakima Molandera i predstavnica KtK kancelarije iz Sarajeva i tom prilikom smo imali sastanaka sa predstavnikom opštine Trebinje, Načelnikom g-dinom dr Dobroslavom Ćukom. Tom prilikom predstavnici SIDE su iskazali interesovanje za finansiranje izgradnje objekta sigurne kuće u Trebinju ukoliko bi opština Trebinje iskazala spremnost da preuzme troškove funkcionisanja iste. Na insistiranje našeg načelnika urađena je studija opravdanosti potrebe za sigurnom kućom koju jue radio Centar za socijalni rdad Trebinje k0oja je pokazala potrebu ali ne i prioritet rada iste. Bez obzira na naša nastojanja do danas nije urađeno nijedan bitniji korak u tom pravcu. Prilikom usvajanja studije opravdanosti 05. i 06. 1. 2007. u okviru Skupštine Opštine Trebinje naša predstavnica je dobila poziv za učestvovanje na Skupštini gdje se obratila odbornicima opštine Trebinje sa jasnim zahtjeviom i stavovima da se usvoji kao prioritet i da se odbaci prijedlog Studije o korištenju stana kao mjesta prihvatilišta žrtava porodičnoig nasilja. Iz tih trazloga obratili smo se i Vama za dopunski projekat kojim smo obišli sve opštine Istočne Hercegovine. Cilj svih ovih panel diskusija je lobiranje predstavnika lokalnih zajednica Istočne Hercegovine (Načelnici, odbornici, opštinske komisije za ravnopravnost polova, centri za socijalni rad, policije, tužilaštva, medija) kako bi se stvorila pozitivna politika u pravcu uspostavljanja regionalne Sigurne kuće za žrtve porodičnog nasilja u opštini Trebinje. Panel diskusije su izazvale veliko interesobvanje i pažnju svih gore navedenih predstavnika u svakoj opštini Istočne Hercegovine i to u 10. 12. 2007. Trebinju (36 učesnika), 26.12.2007. u Gacku (15 učesnika), 25.12.29007. u Bileći (27 učesnika), 28.12.2007. u Ljubinju (17 učesnika) , 29.123. 2007. u Berkovićima (20 učesnika) i 31. 12. 2007. u Nevesinju (15 učesnika). Ono što je evidentno za sve učesnike su stavovi koji su ohrabrili našu organizaciju da se nalazi na pravom putu i da imamo njihovu punu podršku. Njihovi stavovi su da je sigurna kuća potrebna i da treba da bude regionalnog karaktera, da će se svi zalagati shodno svojoj profesiji da se realizuje. Načelnikm Opštiner Berkovići je predložio da ovo pitanje delegiramo Savezu opština Istočne Hercegovine kako bi smo za njenu izgradnju dobili novčana sredstva. U izvještajnom periodu prisustvovali smo seminaru Outcome mapping u organizaciji KtK od 04. 04. do 06. marta ove godine u Sarajevu. U toku izvještajnog perioda imali smo posjetu Tanje Ignnjatović koja je pripremala evaluaciju naše organizacije.

„KREATIVNI CENTAR ZA DJECU“

podržan od CNF-CEE i Mađarske ambasade u BiH

Kao prvo, kroz projekat će se adaptirati prostorije. Ove prostorije nam je Opština Trebinje dala na korištenje za period od narednih 10 godina. Prostorije će se koristiti za Kreativni centar, uzrast djece od 6 do 15 godina, sa različitim sekcijama. Neophodna je potpuna adaptacija unutrašnjeg prostora kao i zamjena krovne konstrukcije. Kreativni centar će imati pet sekcija: glumačku, novinarsku, muzičku, fotografsku i umjetničku. Takođe će se organizovati različite izložbe, modne revije, kvizovi znanja, koncerti i predstave u Istočnoj Hercegovini. Sve aktivnosti su besplatne za djecu i omladinu. Osim ovih sekcija, takođe ćemo dijeliti promotivne materijale i dječije novine, projekat će imati i interaktivne radionice koje podrazumijevaju edukaciju o problemima mladih, TV i medijske programe, promovisanje i razvoj volonterskog rada u lokalnoj zajednici.

1. Cilj projekta:

Osnovni cilj projekta je omogućavanje pozitivnog odrastanja za djecu uzrasta 6 do 18 godina i izgradnja njihove senzibilnosti za socijalno ranjive kategorije (žrtve porodičnog nasilja, trgovine ljudima, siromašni, manjinske grupacije itd.) kao i razvoj njihove kreativnosti i kritičke odgovornosti na demokratskim principima u regiji Istočne Hercegovine

2. Ciljna grupa (kratak opis)

Kreativni centar za djecu okuplja, prvenstveno, djecu žrtve porodičnog nasilja, ali je otvoren i za svu ostalu djecu uzrasta od 6 do 15 godina sa ciljem njihove socijalizacije. Kreativni centar omogućava djeci žrtvama porodičnog nasilja da usmjere svoja interesovanja ka kreativnim aktivnostima jačajući u isto vrijeme njihove ličnosti. Na ovaj način sa njih se skida etiketa „problematične“ djece i mi im možemo pokazati da su oni vrijedni poštovanja i da život ima i drugu lijepu stranu, a ne samo mračnu stranu koja je dio njihovog svakodnevnog života. Ovaj metod rada se pokazao kao veoma uspješan, jer zadovoljavamo njihove potrebe za druženjem i bježanjem od surove stvarnosti. Želimo da ovo proširimo u lokalnoj zajednici kao primjer dobre prakse.

3. Posebni ciljevi:

• Dovesti u funkcionalno stanje objekat namijenjen za rad Kreativnog centra za djecu
• Jačanje i razvoj ličnih kapaciteta djece žrtava porodičnog nasilja kroz razvoj njihove krativnosti, a sve u cilju prevazilaženja ličnih traumi i socijalizacije sa drugom djecom u okviru Kreativnog centra za djecu
• Formiranje odgovornih, demokratskih i otvorenih generacija koje razmišljaju kritički preuzimajući punu odgovornost za svoje akcije i živote.
• Sklanjanje djece sa ulice i omogućavanje pristupa informacijama u cilju borbe protiv bolesti ovisnosti, trafikinga i drugih pojava.

„PODRŠKA ŽENAMA ŽRTVAMA PORODIČNOG NASILJA“

podržano od WWDP

Projekat je implementiran u trajanju od 12 mjeseci od 01. januara do 31. decembra 2007. godine. Cilj projekta je bio primarna, sekundarna i tercijarna prevencija porodičnog nasilja kroz savjetodavni rad sa ženama žrtvama porodičnog nasilja, trening za žene, rad na emancipaciji djevojaka i mladih ženai rad u javnosti, lobiranje i podizanje svijesti o pitanjima koja su važna za žene.

Veći dio projektnih aktivnostise odnosio na direktnu podršku ženama žrtvama porodičnog nasilja kroz pružanje podrške putem SOS linije, individualni i grupni savjetodavni rad i sudjelovanje u grupama za podršku. Osim direktne savjetodavne podrške za žrtve porodičnog nasilja, važno je spomenuti aktivnosti usmjerene na emancipaciju djevojaka i mladih žena kao i rad u zajednici usmjeren na dalji razvoj senzibiliteta i odgovornosti u lokalnoj zajednici.

1.1 SOS linija je funkcionisala svakim danom između 17 i 21 časova. Odabrali smo ovo vrijeme jer poslije 17 časova državne institucije, osim policije i zdravstvenih institucija, ne rade gdje bi žene mogli potražiti pomoć. Međutim, prema našem dosadašnjem iskustvu, upravo u ovom vremenskom periodu često dolazi do nasilja. Tokom projektnog perioda 87 žena je zatražilo pomoć putem SOS linije od čega 27 njih dva i više puta. Pomoć je zatražilo i 18-oro djece i 11 muškaraca (u jednom slučaju nasilnik nad muškarcem je bila žena, dok su u 10 slučajeva nasilnici bila odrasla djeca). Ukupan broj intervencija pruženih putem SOS linije je bio 272. To je relativno mali broj pruženih usluga, ali je on veoma značajan, jer se u svim ovim slučajevima radi o osobama koje nikada ranije nisu zatražile pomoć. Anonimnost SOS linije ih je podstakla da progovore o svojim problemima. U našim kontaktima sa predstavnicima drugih institucija, prije svega policije, saznali smo da je u izvještajnom periodu broj zatraženih intervencija bio tri puta veći nego u proteklih nekoliko godina. Neosporno je da je rad SOS linije i rad u javnosti na podizanju svijesti o porodičnom nasilju, koji je sprovodio naš projektni tim, zasigurno doprinio ovako visokom broju. Pomoć na SOS liniji su pružala 4 profesionalca (doktor-ginekolog, psiholog, pravnik i socijalni radnik) koji su dodatno osposobljeni za pružanje pomoći žrtvama porodičnog nasilja. Ovakva vrsta prakse se pokazala kao veoma dobra, prema iskazima samih korisnika. Rezultat toga je da su korisnici imali povjerenja u nas i da su učestvovali u savjetodavnim aktivnostima, te se uključili u grupni i individualni savjetodavni rad.

1.2 Tokom cjelokupnog trajanja projekta pružali smo individualnu savjetodavnu podršku svakog utorka od 16 do 18 časova. Individualni savjetodavni tretmani su pruženi za 87 osoba, a od ovog broja 67 su žene, 15 djeca i 5 muškaraca, 22 korisnika su pomoć zatražila više puta, što ukupno čini 154 tretmana koji su pruženi.

1.3 Grupna savjetodavna podrška se pružala jednom mjesečno. Grupe su se sastojale od 7 do 10 žena žrtava porodičnog nasilja. Ovu projektnu aktivnost su vodile 2 profesionalke. Organizovali smo 12 grupnih savjetodavnih tretmana.

Iako to nije bilo predviđeno u projektu, ukazala se potreba za rad sa djecom onih žena koje su učestvovale u našim tretmanima, tako da je jedan od oblika pomoći bio grupni savjetodavni rad sa ovom djecom. Organizovali smo šest radionica sa djecom. Sredstva za ovu aktivnost nisu bila predviđena u projektu, pa su voditeljke aktivnost sprovele na volonterskoj osnovi.

1.4 Sastanak suportivne grupe sa 6 do 8 učesnika je organizovan jednom mjesečno. Suportivne grupe su vođene odnosno moderirane u parovima – jedna profesionalka i jedna članica iz grupe korisnika. Voditelji-moderatori ovih aktivnosti su bile četiri profesionalke i četiri korisnice (svaka od njih vodila tri radionice) koje su, u velikoj mjeri, prevazišle teškoće izazvane porodičnim nasiljem kojem su bile izložene, a koje su željele da podijele svoje iskustvo sa grupom koristeći svoje znanje i vještine stečene tokom edukacije. Ova aktivnost je dobro prihvaćena i članovi grupe su organizovali sastanke na vlastitu inicijativu.

2.Edukacija za 15 članica i saradnica NVO Ženski centar u pružanju inicijalne podrške žrtvama porodičnog nasilja je imala za cilj da unaprijedi organizacijske kapacitete i obezbijedi uslove za pružanje adekvatnije i kvalitetnije pomoći. Petodnevna edukacija je organizovana od 11. do 15. juna 2007. godine. Edukatori su bile tri osobe visoko edukovane u ovom području, direktorica NVO Ženski centar, stručni saradnik iz policije i sudija. Edukacija je organizovana na temu: Primarna, sekundarna i tercijarna prevencija porodičnog nasilja.

Učesnici edukacije će primijeniti stečena znanja i vještine u pružanju inicijalne podrške žrtvi i u cilju edukacije drugih za pružanje podrške žrtvama nasilja. To će takođe doprinijeti rušenju barijera u zajednici i promjeni svijesti o ovom pitanju.

3. Tokom projektnog perioda organizovali smo 12 radionica sa djevojkama i mladim ženama. Radionice su organizovane jednom mjesečno u trajanju od 4 sata sa 15 do 22 učesnica. Voditelji radionica su bile profesionalke koje su posebno edukovane za rad sa djevojkama i mladim ženama. Cilj ovih radionica je bio da se utiče na emancipaciju, jačaju njihove ličnosti, razvijaju kapaciteti, razvijaju vještine za prevazilaženje konflikata, nenasilna komunikacija i priprema za kvalitetno partnerstvo i odgovorno roditeljstvo kao i zaštita fizičkog i psihičkog zdravlja, prevazilaženje stresa, usvajanje zdravih načina života, a sve to kao oblik primarne prevencije. Ovu aktivnost su snažno obilježili učesnici koji su izrazili želju za nastavkom ovih i sličnih aktivnosti.

Tokom cijelog projekta, mnoge druge mlade osobe su došle i izrazile svoju želju da se uključe u ove i slične aktivnosti.

4. Cilj projekta je takođe bio da se izazovu promjene u lokalnoj zajednici. Putem radio emisija i okruglih stolova mi smo pokušali da promovišemo dosadašnje rezultate NVO Ženski centar, da podstaknemo javnost da počne više da preduzima po pitanju porodičnog nasilja, da podstaknemo žrtve da prijave nasilje i da nastavimo proces senzibilizacije u lokalnoj zajednici i da zagovaramo dosljednu primjenu pozitivne zakonske regulative, uspostavljanje alimentacionih fondova za žene žrtve porodičnog nasilja, osnivanje Sigurne kuće, stvaranje privilegija u procesu zapošljavanja žrtava itd.

Okrugli stolovi su takođe bili veoma važni za produbljivanje partnerstva među akterima u zajednici koji rade u ovoj oblasti.

Organizovali smo 4 okrugla stola sa 15 učesnika na svakom od njih. Uvodni dio i moderaciju okruglih stolova su obavile dvije članice NVO Ženski centar. One su takođe učestvovale u radio emisijama.

Okrugli stolovi su organizovani u slijedećim terminima:

• Prvi okrugli sto – 16. mart 2007.g.
• Drugi okrugli sto – 16. jun 2007.g.
• Treći okrugli sto – 14. septembar 2007.g.
• Četvrti okrugli sto – 14. decembar 2007.g.

Radio emisije su emitovane na lokalnoj radio stanici u iznajmljenim terminina:

• 02. mart 2007.g.
• 01. jun 2007.g.
• 07. septembar 2007.g.
• 06. decembar 2007.g.

Radio emisije su izazvale veliko interesovanje i, u toku emitovanja, veliki broj slušalaca se javio i postavljao pitanja ili davao komentare.

Osim gore opisanih aktivnosti, takođe smo organizovali zajedničke aktivnosti sa djecom i proslave. U tri slučaja je bilo neophodno raditi sa cijelom porodicom. Ove aktivnosti su identifikovane kao neophodne od strane žena žrtava porodičnog nasilja koje su koristile individualne i grupne projektne aktivnosti. Namjera je bila da se, kroz zajedničke proslave i izlete, utiče na bolju integraciju naših korisnika u socijalno okruženje.

Sve predložene aktivnosti su u potpunosti implementirane.

Pomoć putem SOS linije je zatražilo 87 žena, za 27 njih pomoć je bila potrebna dva ili više puta. Podršku je zatražilo i 18-oro djece i 11 muškaraca, dakle ukupno 116 osoba.

Individualnu savjetodavnu pomoć je zatražilo 87 osoba, od čega je 67 žena, 5 muškaraca i 15-oro djece. Deset žena je uključeno u grupne aktivnosti.

Ukupan broj od 213 osoba je koristio direktnu savjetodavnu pomoć.

Navedene informacije pokazuju da su devedest procenata korisnika bile žene.

Petodnevna edukacija je obuhvatila 15 osoba.

Radionice za djevojke i mlade žene su obuhvatile 20 osoba.

Na svakom okruglom stolu je učestvovalo 15 osoba. Jednak broj žena i muškaraca je sudjelovao na našim okruglim stolovima.

Ukupan broj direktnih korisnika gore navedenih aktivnosti je 263.

Od 263 direktna korisnika, 90% korisnika su bile žene, 4% muškarci, a 6% djeca.

Bilo je veoma teško procijeniti broj slušalaca koji je pratio radio emisije, ali je nedvojbeno da je to bilo veliki broj, što je potvrđeno kroz anketu sprovedenu sa građanima.

Projektni ciljevi i projektna svrha su u potpunosti ostvareni. Cilj ovog projekta je bio pružanje direktne pomoći ženama žrtvama porodičnog nasilja i njihovoj djeci, sekundarna i tercijarna prevencija porodičnog nasilja, ali i ostvarivanje dugoročnog uticaja na smanjenje ove pojave.

Pozitivne promjene se posebno mogu primijetiti kod onih osoba koje su bile uključene u individualni i grupni savjetodavni rad u dužem vremenskom periodu. One su prošle kroz sve četiri faze terapeutskog rada: faza uspostavljanja sigurnosti, faza stabilizacije, faza prevazilaženja traume, sjećanja i žaljenje i faza integrisanja traume i ponovnog uspostavljanja relacija. To im je pomoglo da postanu stabilne u svim dijelovima života. Njihove pozitivne promjene su se takođe odrazile na njihove roditeljske sposobnosti.

Ukupno poboljšanje na nivou porodičnog sistema je takođe podstaknuto kroz rad sa djecom, a u tri slučaja sa cijelom porodicom.

Petodnevna edukacija u primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji za 15 članica i saradnica NVO Ženski centar je unaprijedila kapacitet naše organizacije i stvorila preduslove za pružanje bolje i kvalitetnije pomoći.

Rad sa djevojkama i mladim ženama je dio primarne prevencije, što se smatra kraljicom svih bitki.

Putem okruglih stolova i radio emisija nastavili smo proces senzibilizacije lokalne zajednice i zagovaranje za dosljednu primjenu pozitivne zakonske regulative, pokrenuli inovacije za zaštitu žrtvi – uspostavljanje alimentacionih fondova, privilegije u procesu zapošljavanja, osnivanje Sigurne kuće itd.

Takođe želimo istaći da je projektni tim stekao nova iskustva tokom implementacije ovog projekta, što će biti korisno za naš budući rad.

Nije bilo ozbiljnih prepreka odnosno teškoća u toku implementacije projekta. Neke prepreke izazvane tradicionalni stavovima i povremenim problemima tehničke prirode na SOS liniji su prihvaćene kao izazov i uspješno su prevaziđene.

Kao poseban uspjeh ovog projekta želimo da istaknemo rad u suportivnim grupama, zajedničke proslave, izleti itd. jer su ove aktivnosti pokazale prave rezultate našeg rada i učinile oporavak žena žrtava porodičnog nasilja vidljivim. Uključivanje djece u razne aktivnosti je takođe od izuzetnog značaja.

Edukacija za 15 članica i saradnica NVO Ženski centar će omogućiti primjenu stečenog znanja i vještina za pružanje inicijalne podrške i za edukovanje drugih. Osim direktne podrške i koristi za korisnike projekta, one su takođe bile uključene u implementaciju projekta. Ponavljamo da su korisnici usluga Ženskog centra učestvovali u iniciranju i pripremi ovog projekta; četiri korisnice su vodile suportivne grupe, a u grupnom radu sa djevojkama i mladim ženama smo konsultovali učesnice po pitanju tema za radionice.

“DAN EVROPE-TREBINJE 2007.”

podržano od EU u BiH, Ministarstva civilnih poslova BiH i Ministarstva prosvjete i kulture u RS

NVO Ženski centar Trebinje je već tradicionalno organizovao dvodnevnu manifestaciju u Trebinju uz podršku Komisije Evropske Unije u BiH i Ministarstva obrazovanja i kulture u Vladi RS. Glavni dio manifestacije je održan prvog dana, tj. 10. maja 2007. godine. Manifestaciju je svečano otvorio zamjenik šefa Delegacije Evropske komisije u BiH, g-din Marc Van Brabant nakon čega su pozdravne govore održali Vladika Zahumsko Hercegovački i Primorski, g-din Grigorije, potpredsjednik Vlade RS i ministar obrazovanja i kulture u Vladi RS, g-din Anton Kasipović, načelnik Opštine Trebinje, g-din Dobroslav Ćuk i direktorica NVO „Ženski centar“ Trebinje, g-đa Ljiljana Čičković.

Proslava Dana Evrope je održana uz prisustvo predstavnika brojnih medija koji su pratili cjelokupni sadržaj manifestacije, kao što su RTRS, BHT1, Pink, Hayat, Crnogorska I, Crnogorska II, Gastro Art i Svijet turizma iz Srbije, Turizam plus iz Hrvatske i mnogi drugi. Veliki broj važnih zvanica iz zemlje i inostranstva je učestvovao na manifestaciji, a neki od njih su: Ambasador Slovenije u BiH, Generalni konzul Srbije u BiH, zamjenik Ambasadora Hrvatske u BiH, regionalni koordinator za Jugoistočnu Evropu iz Ambasade Danske u BiH, delegati iz Doma naroda i Parlamentarne skupštine BiH, ministri iz Narodne skupštine RS, otpravnik poslova i šef Kabineta Ambasadora u Ambasadi Španije u BiH, počasni Konzul Španije u BiH, Drugi savjetnik u Ambasadi Mađarske u BiH, Savjetnik za trgovinu u Ambasadi Mađarske u BiH, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Načelnik opštine Tivat, pomoćnik Ministra za trgovinu i turizam RS, šef regionalne kancelarije OHR-a u Mostaru, predstavnici Trgovinske komore Norveške i Švedske u BiH, potpredsjednik Metropolis Cetinje, opštinski predstavnici iz regije Istočne Hercegovine, Generalni menadžer Metropolis Cetinje, direktor motela Glava Zete iz Crne Gore, zamjenik Načelnika opštine Herceg Novi, direktor Italijanske kooperacije iz Sarajeva, OSCE predstavnici – kancelarije Mostar i Trebinje, predstavnik Turističke organizacije Tivta, predstavnici EUPM iz Trebinja, predstavnici LOT brigade iz Trebinja, Direktor Privredne komore Srbije u BiH, vrhovni imam Islamske zajednice Trebinje, predstavnici Privredne komore RS, Predsjednik Kluba kajakaša RS, predstavnici političkih stranaka – opštinski odbori iz regije Istočne Hercegovine, Delegat Doma naroda BiH, Direktor EFCO u BiH kao i predstavnici različitih institucija i organizacija iz Istočne Hercegovine.

Ukupan program je realizovan u skladu sa planom uz izuzetnu podršku svih gostiju koji su pozdravili ovakve aktivnosti. Gosti iz susjednih država su izrazili želju za nastavak već započete prekogranične saradnje. Iz susjednih država nisu stigli samo medijski predstavnici i počasne zvanice već i učesnici programa. Učesnici iz Crne Gore su sudjelovali u „Gastro Show – Trebinje 2007“ i na Okruglom stolu, ali i na degustaciji hrane i pića te kao mažoretke. Osim njih, imali smo i druge goste – uspješne ljude iz Trebinja koji žive u Srbiji (vajar – Mišel Vukanović i slikar Predrag Popara) te svjetski poznat slikar Muratif Ćerimagić Zelo koji živi i radi u Njemačkoj. To je bio prvi put nakon rata da je on došao ovdje i izložio svoje radove. Moramo istaći značaj prisustva brojnih počasnih gostiju, ali posebno prisustvo predstavnika susjednih država (Hrvatska, Srbija i Crna Gora), jer je to izuzetno važno za razvoj prekogranične saradnje na čemu naša organizacija radi već nekoliko godina. Njihovo prisustvo je takođe važno zbog uklapanja turističke komponente – gastro kulture kako bi se doprinijelo većoj vidljivosti razvojnih mogućnosti ovog regiona i direktno uticalo na smanjenje siromaštva i razvoj ekonomije. I konačno, osnovna ljudska prava su sloboda kretanja (u našem slučaju to je doprinos stabilnosti u regionu kroz razvoj međuljudskih odnosa i prekogranične saradnje) i pravo na rad (stvaranje preduslova za razvoj turizma i promociju kulturnog naslijeđa).

Tokom ova tri dana organizovano je 15 različitih aktivnosti na kojima je učestvovalo više od 500 učesnika iz cijele BiH, ali i iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore – kako profesionalci tako i amateri.

“TELEDOM-LJUBINJE”

Podržano od MOZAIK

Otvaranje informativnog centra u nerazvijenoj opštini Ljubinje u kome su pružane besplatne usluge iz različitih oblasti: ekonomije, informatike, ženskih i dječijih ljudskih prava i dr.

U toku ove godine urađeno je niz humanitarnih akcija u pravcu podrške ugroženim kategorijama kao I niz aktivnosti u pravcu ohrabrivanja I osnaživanja žena žrtava porodičnog nasilja.