Indeks članaka

„IZGRADNJA KAPACITETA II“

podržan od OAQ Fondacije

Projekat „Izgradnja kapaciteta II“ je bio nadogradnja projekta koji je realizovan u 2009.god. jer obuhvata razvijanje multidisciplinarnog pristupa između 63 potpisnika Sporazuma o saradnji i Protokola o saradnji kroz petodnevne edukacije i dvomjesečne sastanke. Projektom su bile obuhvaćene sve opštine Istočne Hercegovine (Trebinje, Ljubinje, Gacko, Nevesinje, Bileća i Berkovići).

Cilj projekta je bio obezbjeđivanje multidisciplinarnog pristupa suzbijanja porodičnog nasilja i pružanja adekvatnije podrške žrtvama porodičnog nasilja u Istočnoj Hercegovini, kao i uspostavljanje savjetovališta za žene u cilju zdravstvenog prosvjećivanja i povećanja brige o vlastitom zdravlju ove kategorije, ali i rada sa njima kroz grupe samopomoći u cilju izgradnje njihovih vlastitih kapaciteta.

Zahvaljujući serijalu od tri petodnevne edukacije koje su uspješno provedene u Neumu za 84 osobe, shodno planiranom projektu, saradnja između profesionalaca iz vladinog i nevladinog sektora u Istočnoj Hercegovini je poboljšana s jedne strane povećanjem nivoa znanja i vještina na temu nasilja u porodici i radu sa žrtvom, a sa druge strane unapređenjem međusobne saradnje. Edukacija koja je održana je jako važna za cijeli region jer osim informativno –edukativnog karaktera imala je za cilj i senzibilizaciju učesnika kao i njihovu međusobnu socijalizaciju kako bi sutra lakše ostvarili saradnju jer potrebno je istaći da je ovde vrlo je značajan sinhronizovan rad i multidisciplinarni pristup od mjesta prijave nasilja (NVO; policija) preko Doma zdravlja, Centara za socijalni rad, tužilaštva do sudova uz podršku škola i vrtića.

S obzirom da neke institucije rade direktno sa žrtvama i samim tim se više susreću sa njima kao što je npr. Policija, centar za socijalni rad, sud u odnosu na škole, vrtiće i medije, tako smo iz tih institucija uključuli veći broj ljudu u ovu edukaciju. Iz tih razloga je uradjena i klasifikacija po grupama, tako da su prvu grupu činili predstavnici policije i to oni koji direktno rade sa žrtvama, drugu grupu su činili predstavnici sudstva, javnog tužilaštva i zdravstva ( radnici iz domova zdravlja doktori-ginekolozi i doktori iz službe hitne medicinske pomoći kao i medicinske sestre), a treću grupu su činili predstavnici škola, NVO-a, medija i vrtića. Svim učesnicima na kraju edukacije su dodjeljeni certifikati i knjiga „Etika moći“ koju je napisala Edita Ostojić a koja je upravo namjenjena profesionalcima koji se u svom poslu susreću sa slučajevima nasilja nad ženama i djecom.

Kao rezultat ovako unapređenog multidisciplinarnog pristupa je povećanje povjerenja kod žrtve u rad institucija i adekvatnija podrška prema njima što je doprinjelo povećanju broja prijava nasilja u porodici.

Tokom ovog perioda održano je 18 sastanka, odnosno svakog drugog mjeseca po sastanak u svakoj od šest opština Istočne Hercegovine (Trebinje, Ljubinje, Nevesinje, Bileća, Berkovići i Gacko), u cilju medjusobnog izvještavanja o radu na ovu temu,razmjene iskustava i naučenih lekcija, kao i dogovora za zajedničke akcije.

U savjetovalištu za žene u cilju zdravstvenog prosvećivanja kod doktorice koja inače radi svake subote od 14 do 18 časova savjet je zatražilo ukupno 49 žena žrtava porodičnog nasilja . Ove žene su same direktno zatražile savjet od doktorke ličnim dolaskom u kancelariju u navedenom terminu.Neke od njih su prvo ostvarile kontakt putem telefona pa tek onda i lično dok jedan broj njih došao je na incijativu prijateljice ili pak bliže porodice. Najčešće obraćanježenaje zbog informacija o štitnoj žlijezdi, dijabetesu, kardiovaskularnim obolenjima, bolestima reproduktivnih organa i menopauze.

U drugoj polovini 2010.godine savjetovalištvu za žene žrtve porodičnog nasilja za pomoć se obratilo 57 žena, i to ličnim kontaktom njih 38 a putem SOS telefona 19. Kako naša organizacija nema organizovano pružanje besplatne pravne pomoći tako smo uspostavili usku saradnju sa besplatnom pravnom službom koja je otvorena od strane Ministarstva pravde RS u našem gradu i na koju upućujemo naše klijentice.

U oko 90% slučajeva istovremeno je prisutno više oblika nasilja (psihičko, fizičko i ekonomsko). U većini slučajeva sarađivali smo sa policijom, centrima za socijalni rad,tužilaštvom, školom i vrtićem.Tužilaštvo je pokrenulo incijativu prema nama da se za teže njihove slučaje uključuje i naša organizacija. Kako još uvijek ne postoji Sigurna kuća za ovu regiju, žrtve najčešće odustaju od odlaska u Sigurne kuće koje su udaljene preko 350 km od njihovih sredina, što startno predstavlja prepreku zbog posla, škole i dr. Tako da one i dalje ostaju u nasilnim porodicama što nekada znači ugrožavanje njihovih života.