Indeks članaka

„NAZOVIMO STVARI PRAVIM IMENOM“

Osnovneaktivnostisuorganizovanje šestokruglihstolova – dvauTrebinju, dvauSarajevuidvauBanjalucigdje smo okupili veliki broj institucionalni predstavnika koji su aktivno učestvovali u radu ovih okruglih stolova. Odlučili smo da okrugle stolove uglavnom organizujemo u Banjaluci i Sarajevu, jer su naše ciljne grupe entitetske i državne institucije i njihovi predstavnici. Stoga je njihovo učestvovanje mnogo lakše obezbijediti u Sarajevu i Banjaluci nego u Mostaru, Bijeljini ili Zenici, što se i pokazalo kao ispravna odluka. Okrugli stolovi su ogranizovani u:

  • Trebinju, 27. jula 2008.g. – sa 27 učesnika

  • Trebinju, 20. avgusta 2008. g. – sa 26 učesnika

  • Sarajevu, 22. septembra 2008.g. – sa 33 učesnika

  • Banjaluci, 10. oktobra 2008.g. – sa 35 učesnika

  • Sarajevu, 18. novembra 2008.g. – sa 29 učesnika

  • Banjaluci, 03. decembra 2008.g. – sa 33 učesnika

Takođe smo organizovali dvije javne tribine, 08. i 22. avgusta 2008. godine u Trebinju. koje su bile dobro posjećene od strane građana Istočne Hercegovine. Žene i djevojke su prisustvovale u velikom broju, dok je učesnika muškog pola bilo znatno manje.

Takođe smo organizovali uličnu manifestaciju gdje smo dijelili letke, plakate, a plakate smo postavili u svim gradovima u kojima smo organizovali aktivnosti, ali i u Mostaru, Zenici i Bijeljini, iako tamo nismo organizovali okrugle stolove.

Doprinos stvaranju pozitivne klime prema uvođenju olakšica za privatni sektor i obaveza države da definiše programe ekonomske podrške za žrtve porodičnog nasilja kao zakonsku obavezu. Sigurno je da će biti potrebno mnogo više od ovih šest okruglih stolova da se ostvare ovi rezultati, ali ovo je dobar iskorak naprijed. U periodu koji slijedi, planiramo da uključimo međunarodne organizacije i da zatražimo da odrede kao obavezu BiH da definiše gender senzitivne budžete kako bi bili uvršteni u donacije.

Učesnici ovih okruglih stolova su bili vladini predstavnici iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, centara za socijalni rad, javnog tužilaštva, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva za ekonomske odnose i saradnju, opštinski predstavnici, Ministarstva uprave i lokalne samouprave, Ministarstva za porodicu, omladinu i sport, Gender centara, Agencije za gender ravnopravnost, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstva pravde, Ministarstva finansija, privatnog sektora, predstavnici banaka, političari i političarke, policija, mediji, međunarodne organizacije (OHR, OSC) i institucije iz cijele BiH, te ženski NVO-i...

Ove aktivnosti su izuzetno važne i smatram da smo, uz istraživanje koje možete naći u prilogu, napravili važan korak prema naprijed, jer sada možemo dokumentovano pozvati na akciju. Naša teorija da žrtve porodičnog nasilja predstavljaju novu kategoriju siromašnih se takođe može smatrati kao potpuno validan iskaz. Sve aktivnosti koje imaju za cilj lobiranje za implementaciju preporuka i akcionog plana iz ovog istraživanja su veoma važne za žene žrtve porodičnog nasilja. Dakle, izrada dokumenta, u kojem su korišteni zvanični podaci i ankete koje su popunile same žrtve čime se došlo do navedenih pokazatelja, omogućava ženskom NVO sektoru da pokrene argumentovane aktivnosti u tom pravcu i da lobira predstavnike institucija sa ciljem definisanja gender senzibilnih budžeta i politika za izradu paketa podrške za žene žrtve porodičnog nasilja. Nakon određenog vremenskog perioda, stvoriće se uslovi za njihovu ekonomsku samostalnost, što je opšti cilj ovog projekta. Naša organizacija će uvrstiti akcioni plan istraživanja u svoju strategiju, jer smatramo da je osnova za osnaživanje žena njihova ekonomska samostalnost, što je od posebnog značaja za žrtve porodičnog nasilja.

Moglo bi se reći da je učinjen važan iskorak u formalnom smislu u vezi porodičnog nasilja (obaveza da se pokrivaju tekući troškovi Sigurnih kuća je uvrštena u zakon kao odgovornost opština, u skladu sa njihovim mogućnostima; 2008. i 2009. godina su proglašene godinama borbe protiv porodičnog nasilja; Zakon o zaštiti od porodičnog nasilja je izmijenjen; problem porodičnog nasilja je više prisutan u medijima; razne aktivnosti i kampanje NVO sektora...), ali nije došlo do promjena na terenu. To je potvrđeno i najnovijim primjerom koji je potresao Istočnu Hercegovinu i cijelu javnost BiH. Žena iz Bileće je bila izložena nezapmaćenom nasilju od strane supruga, koji nije uhapšen i sa kojim je ostalo njihovo troje maloljetne djece. Ovaj slučaj će nam pomoći da Vam predstavimo stvarnu situaciju na terenu. Naime, ona je tri sata bila brutalno maltertirana i ponižavana u štali, gdje je smještena stoka, bila je vezana lancem oko vrata, udarao ju je šipkom po cijelom tijelu, udarao ju je sjekirom po glavi i vratu, skinuo joj je odjeću, mazao ju je stajskim izmetom i kontinuirano prijetio da će je ubiti. Žrtva je uspjela da, u trenutku, pobjegne, gola i otrčala je do susjeda koji su pozvali policiju. Međutim, nasilnik je odmah pušten u skladu sa odlukom istražnog sudije. Nakon žalbe javnog tužioca, Sud je ponovo oslobodio nasilnika. Centar za socijalni rad Bileća nije dozvolio majci da preuzme svoju djecu uzrasta 11, 6 i 4 godine sa obrazloženjem da je za djecu sada najvažnija „toplina i zaštita djeda i bake“?! Žena se obratila našoj organizaciji, a mi smo se maksimalno uključili. Nažalost, ovo je odličan primjer zakonskog funkcionisanja, efikasnosti mehanizama za borbu protiv porodičnog nasilja uključujući Gender centre, nezavisno i neopristrasno sudstvo, edukovano i razvijeno osoblje Centra za socijalni rad u smislu adekvatne podrške i zaštite žrtava porodičnog nasilja. Zbog nepostojanja Sigurne kuće u Istočnoj Hercegovini, žena je bila prinuđena da pobjegne u drugu državu kako bi zaštitila sebe i dobila adekvatnu medicinsku njegu. Žena se obratila našoj organizaciji i mi smo se uključili u ovaj slučaj.