Indeks članaka

„PODRŠKA ŽENAMA ŽRTVAMA PORODIČNOG NASILJA“

podržano od WWDP

Projekat je implementiran u trajanju od 12 mjeseci od 01. januara do 31. decembra 2007. godine. Cilj projekta je bio primarna, sekundarna i tercijarna prevencija porodičnog nasilja kroz savjetodavni rad sa ženama žrtvama porodičnog nasilja, trening za žene, rad na emancipaciji djevojaka i mladih ženai rad u javnosti, lobiranje i podizanje svijesti o pitanjima koja su važna za žene.

Veći dio projektnih aktivnostise odnosio na direktnu podršku ženama žrtvama porodičnog nasilja kroz pružanje podrške putem SOS linije, individualni i grupni savjetodavni rad i sudjelovanje u grupama za podršku. Osim direktne savjetodavne podrške za žrtve porodičnog nasilja, važno je spomenuti aktivnosti usmjerene na emancipaciju djevojaka i mladih žena kao i rad u zajednici usmjeren na dalji razvoj senzibiliteta i odgovornosti u lokalnoj zajednici.

1.1 SOS linija je funkcionisala svakim danom između 17 i 21 časova. Odabrali smo ovo vrijeme jer poslije 17 časova državne institucije, osim policije i zdravstvenih institucija, ne rade gdje bi žene mogli potražiti pomoć. Međutim, prema našem dosadašnjem iskustvu, upravo u ovom vremenskom periodu često dolazi do nasilja. Tokom projektnog perioda 87 žena je zatražilo pomoć putem SOS linije od čega 27 njih dva i više puta. Pomoć je zatražilo i 18-oro djece i 11 muškaraca (u jednom slučaju nasilnik nad muškarcem je bila žena, dok su u 10 slučajeva nasilnici bila odrasla djeca). Ukupan broj intervencija pruženih putem SOS linije je bio 272. To je relativno mali broj pruženih usluga, ali je on veoma značajan, jer se u svim ovim slučajevima radi o osobama koje nikada ranije nisu zatražile pomoć. Anonimnost SOS linije ih je podstakla da progovore o svojim problemima. U našim kontaktima sa predstavnicima drugih institucija, prije svega policije, saznali smo da je u izvještajnom periodu broj zatraženih intervencija bio tri puta veći nego u proteklih nekoliko godina. Neosporno je da je rad SOS linije i rad u javnosti na podizanju svijesti o porodičnom nasilju, koji je sprovodio naš projektni tim, zasigurno doprinio ovako visokom broju. Pomoć na SOS liniji su pružala 4 profesionalca (doktor-ginekolog, psiholog, pravnik i socijalni radnik) koji su dodatno osposobljeni za pružanje pomoći žrtvama porodičnog nasilja. Ovakva vrsta prakse se pokazala kao veoma dobra, prema iskazima samih korisnika. Rezultat toga je da su korisnici imali povjerenja u nas i da su učestvovali u savjetodavnim aktivnostima, te se uključili u grupni i individualni savjetodavni rad.

1.2 Tokom cjelokupnog trajanja projekta pružali smo individualnu savjetodavnu podršku svakog utorka od 16 do 18 časova. Individualni savjetodavni tretmani su pruženi za 87 osoba, a od ovog broja 67 su žene, 15 djeca i 5 muškaraca, 22 korisnika su pomoć zatražila više puta, što ukupno čini 154 tretmana koji su pruženi.

1.3 Grupna savjetodavna podrška se pružala jednom mjesečno. Grupe su se sastojale od 7 do 10 žena žrtava porodičnog nasilja. Ovu projektnu aktivnost su vodile 2 profesionalke. Organizovali smo 12 grupnih savjetodavnih tretmana.

Iako to nije bilo predviđeno u projektu, ukazala se potreba za rad sa djecom onih žena koje su učestvovale u našim tretmanima, tako da je jedan od oblika pomoći bio grupni savjetodavni rad sa ovom djecom. Organizovali smo šest radionica sa djecom. Sredstva za ovu aktivnost nisu bila predviđena u projektu, pa su voditeljke aktivnost sprovele na volonterskoj osnovi.

1.4 Sastanak suportivne grupe sa 6 do 8 učesnika je organizovan jednom mjesečno. Suportivne grupe su vođene odnosno moderirane u parovima – jedna profesionalka i jedna članica iz grupe korisnika. Voditelji-moderatori ovih aktivnosti su bile četiri profesionalke i četiri korisnice (svaka od njih vodila tri radionice) koje su, u velikoj mjeri, prevazišle teškoće izazvane porodičnim nasiljem kojem su bile izložene, a koje su željele da podijele svoje iskustvo sa grupom koristeći svoje znanje i vještine stečene tokom edukacije. Ova aktivnost je dobro prihvaćena i članovi grupe su organizovali sastanke na vlastitu inicijativu.

2.Edukacija za 15 članica i saradnica NVO Ženski centar u pružanju inicijalne podrške žrtvama porodičnog nasilja je imala za cilj da unaprijedi organizacijske kapacitete i obezbijedi uslove za pružanje adekvatnije i kvalitetnije pomoći. Petodnevna edukacija je organizovana od 11. do 15. juna 2007. godine. Edukatori su bile tri osobe visoko edukovane u ovom području, direktorica NVO Ženski centar, stručni saradnik iz policije i sudija. Edukacija je organizovana na temu: Primarna, sekundarna i tercijarna prevencija porodičnog nasilja.

Učesnici edukacije će primijeniti stečena znanja i vještine u pružanju inicijalne podrške žrtvi i u cilju edukacije drugih za pružanje podrške žrtvama nasilja. To će takođe doprinijeti rušenju barijera u zajednici i promjeni svijesti o ovom pitanju.

3. Tokom projektnog perioda organizovali smo 12 radionica sa djevojkama i mladim ženama. Radionice su organizovane jednom mjesečno u trajanju od 4 sata sa 15 do 22 učesnica. Voditelji radionica su bile profesionalke koje su posebno edukovane za rad sa djevojkama i mladim ženama. Cilj ovih radionica je bio da se utiče na emancipaciju, jačaju njihove ličnosti, razvijaju kapaciteti, razvijaju vještine za prevazilaženje konflikata, nenasilna komunikacija i priprema za kvalitetno partnerstvo i odgovorno roditeljstvo kao i zaštita fizičkog i psihičkog zdravlja, prevazilaženje stresa, usvajanje zdravih načina života, a sve to kao oblik primarne prevencije. Ovu aktivnost su snažno obilježili učesnici koji su izrazili želju za nastavkom ovih i sličnih aktivnosti.

Tokom cijelog projekta, mnoge druge mlade osobe su došle i izrazile svoju želju da se uključe u ove i slične aktivnosti.

4. Cilj projekta je takođe bio da se izazovu promjene u lokalnoj zajednici. Putem radio emisija i okruglih stolova mi smo pokušali da promovišemo dosadašnje rezultate NVO Ženski centar, da podstaknemo javnost da počne više da preduzima po pitanju porodičnog nasilja, da podstaknemo žrtve da prijave nasilje i da nastavimo proces senzibilizacije u lokalnoj zajednici i da zagovaramo dosljednu primjenu pozitivne zakonske regulative, uspostavljanje alimentacionih fondova za žene žrtve porodičnog nasilja, osnivanje Sigurne kuće, stvaranje privilegija u procesu zapošljavanja žrtava itd.

Okrugli stolovi su takođe bili veoma važni za produbljivanje partnerstva među akterima u zajednici koji rade u ovoj oblasti.

Organizovali smo 4 okrugla stola sa 15 učesnika na svakom od njih. Uvodni dio i moderaciju okruglih stolova su obavile dvije članice NVO Ženski centar. One su takođe učestvovale u radio emisijama.

Okrugli stolovi su organizovani u slijedećim terminima:

  • Prvi okrugli sto – 16. mart 2007.g.
  • Drugi okrugli sto – 16. jun 2007.g.
  • Treći okrugli sto – 14. septembar 2007.g.
  • Četvrti okrugli sto – 14. decembar 2007.g.

Radio emisije su emitovane na lokalnoj radio stanici u iznajmljenim terminina:

  • 02. mart 2007.g.
  • 01. jun 2007.g.
  • 07. septembar 2007.g.
  • 06. decembar 2007.g.

Radio emisije su izazvale veliko interesovanje i, u toku emitovanja, veliki broj slušalaca se javio i postavljao pitanja ili davao komentare.

Osim gore opisanih aktivnosti, takođe smo organizovali zajedničke aktivnosti sa djecom i proslave. U tri slučaja je bilo neophodno raditi sa cijelom porodicom. Ove aktivnosti su identifikovane kao neophodne od strane žena žrtava porodičnog nasilja koje su koristile individualne i grupne projektne aktivnosti. Namjera je bila da se, kroz zajedničke proslave i izlete, utiče na bolju integraciju naših korisnika u socijalno okruženje.

Sve predložene aktivnosti su u potpunosti implementirane.

Pomoć putem SOS linije je zatražilo 87 žena, za 27 njih pomoć je bila potrebna dva ili više puta. Podršku je zatražilo i 18-oro djece i 11 muškaraca, dakle ukupno 116 osoba.

Individualnu savjetodavnu pomoć je zatražilo 87 osoba, od čega je 67 žena, 5 muškaraca i 15-oro djece. Deset žena je uključeno u grupne aktivnosti.

Ukupan broj od 213 osoba je koristio direktnu savjetodavnu pomoć.

Navedene informacije pokazuju da su devedest procenata korisnika bile žene.

Petodnevna edukacija je obuhvatila 15 osoba.

Radionice za djevojke i mlade žene su obuhvatile 20 osoba.

Na svakom okruglom stolu je učestvovalo 15 osoba. Jednak broj žena i muškaraca je sudjelovao na našim okruglim stolovima.

Ukupan broj direktnih korisnika gore navedenih aktivnosti je 263.

Od 263 direktna korisnika, 90% korisnika su bile žene, 4% muškarci, a 6% djeca.

Bilo je veoma teško procijeniti broj slušalaca koji je pratio radio emisije, ali je nedvojbeno da je to bilo veliki broj, što je potvrđeno kroz anketu sprovedenu sa građanima.

Projektni ciljevi i projektna svrha su u potpunosti ostvareni. Cilj ovog projekta je bio pružanje direktne pomoći ženama žrtvama porodičnog nasilja i njihovoj djeci, sekundarna i tercijarna prevencija porodičnog nasilja, ali i ostvarivanje dugoročnog uticaja na smanjenje ove pojave.

Pozitivne promjene se posebno mogu primijetiti kod onih osoba koje su bile uključene u individualni i grupni savjetodavni rad u dužem vremenskom periodu. One su prošle kroz sve četiri faze terapeutskog rada: faza uspostavljanja sigurnosti, faza stabilizacije, faza prevazilaženja traume, sjećanja i žaljenje i faza integrisanja traume i ponovnog uspostavljanja relacija. To im je pomoglo da postanu stabilne u svim dijelovima života. Njihove pozitivne promjene su se takođe odrazile na njihove roditeljske sposobnosti.

Ukupno poboljšanje na nivou porodičnog sistema je takođe podstaknuto kroz rad sa djecom, a u tri slučaja sa cijelom porodicom.

Petodnevna edukacija u primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji za 15 članica i saradnica NVO Ženski centar je unaprijedila kapacitet naše organizacije i stvorila preduslove za pružanje bolje i kvalitetnije pomoći.

Rad sa djevojkama i mladim ženama je dio primarne prevencije, što se smatra kraljicom svih bitki.

Putem okruglih stolova i radio emisija nastavili smo proces senzibilizacije lokalne zajednice i zagovaranje za dosljednu primjenu pozitivne zakonske regulative, pokrenuli inovacije za zaštitu žrtvi – uspostavljanje alimentacionih fondova, privilegije u procesu zapošljavanja, osnivanje Sigurne kuće itd.

Takođe želimo istaći da je projektni tim stekao nova iskustva tokom implementacije ovog projekta, što će biti korisno za naš budući rad.

Nije bilo ozbiljnih prepreka odnosno teškoća u toku implementacije projekta. Neke prepreke izazvane tradicionalni stavovima i povremenim problemima tehničke prirode na SOS liniji su prihvaćene kao izazov i uspješno su prevaziđene.

Kao poseban uspjeh ovog projekta želimo da istaknemo rad u suportivnim grupama, zajedničke proslave, izleti itd. jer su ove aktivnosti pokazale prave rezultate našeg rada i učinile oporavak žena žrtava porodičnog nasilja vidljivim. Uključivanje djece u razne aktivnosti je takođe od izuzetnog značaja.

Edukacija za 15 članica i saradnica NVO Ženski centar će omogućiti primjenu stečenog znanja i vještina za pružanje inicijalne podrške i za edukovanje drugih. Osim direktne podrške i koristi za korisnike projekta, one su takođe bile uključene u implementaciju projekta. Ponavljamo da su korisnici usluga Ženskog centra učestvovali u iniciranju i pripremi ovog projekta; četiri korisnice su vodile suportivne grupe, a u grupnom radu sa djevojkama i mladim ženama smo konsultovali učesnice po pitanju tema za radionice.