Indeks članaka

"PRVI KORAK"

podržano od Ambasade Velike Britanije tj. od DFID-a.

Ovaj projekta je omogućio realizaciju Kreativnog centra za djecu koji je fokusiran na djecu žrtve porodičnog nasilja ali je otvoren i za svu ostalu djecu u cilju njihove socijalizacije. Otvorene su uz pomoć i Španskog Crvenog Krsta sekcije Slikarska, muzička, fotografska i glumačka. Međutim zbog nepostojanja sredstava za zakup prostora i za opremu, ove aktivnosti su se odvijale u učionici I O. Š. U Trebinju i to samo vikendom. Ova aktivnost je prenešena i na 2005 god. Ukupan broj djece žrtava porodičnog nasilja je 23 a ostalih 54 koji su bespaltno koristili ove sekcije.

U okviru ovog projekta potpisian je Sporazum o saradnji u cilju organizovane borbe protiv nasilja u porodici i adekvatnije podrške prema žrtvi porodičnog nasilja između MUP, CJB, CZSR, Doma zdravlja, Opštine Trebinje, Javnog tužilaštva, medija (uključujući i TV jedinicu u Trebinju), svih osnovnih i srednjih škola, svih vrtića i Crvenog Krsta sa našom organizacijom. Mi smo jedina organizacija u BH koja je do ovog momenta uključila ovoliki broj različitih organizacija i institucija u zajedničku borbu protiv nasilja u porodici.

  1. Vlada RS je donirala sredstav u iznosu od 70.000 KM za kupovinu Sigurne kuće za žrtve porodičnog nasilja , koju smo od tog novca i kupili ali ne u obliku koji bi omogućio da prati standarde koji su u toku izrade tako da smo u fazi namicanja sredstava za njeno renoviranje i funkcionisanje.

  2. "Iste mogućnosti za sve" je podržan od strane Kanadske ambasade

U okviru ovog projekta, kako je i bilo predvidjeno, odrzano je 16 radionica u 4 ruralne mjesne zajednice (u daljem tekstu MZ) u opstini Trebinje. Na teme:

    • “Reproduktivno zdravlje”

    • “Zenska ljudska prava”

    • “Obrazovanje i socijalni status zena, porodicno pravo i porodicni odnosi”

    • “Znacaj aktivnijeg ucesca zena u politici”.

Starosna struktura ucesnika radionica je uglavnom srednje zivotne dobi I bila su zastupljena oba pola sa akcentom na zene.

Ove radionice su prosli uglavnom ista grupa seoskog stanovnistva MZ Petrovo Polj, Lastva, Dobromani I Ljubomir sto govori da smo ih uspjeli zainteresovati i kroz ovaj period odrzati njihovu paznju i interesovanje. Moram istaci da smo naisli na veoma malu svijest i znanje iz gore navedenih tema. Ljudi nisu bili upoznati sa osnovnim ljudskim pravima, ni sa postojanjem Zakona o ravnopravnosti polova niti sta on donosi. Kroz razgovore sa stanovnistvom dosli smo do podataka o prisutnosti nasilja u porodici, o zapostavljenosti ruralnih MZ, o visokom stepenu siromastva kao i o tome da zene svoje zdravstvene potrebe uveliko zanemaruju. Kroz razgovore sa njima Vam izloze svoje zdravstvene probleme a kad ih doktorka pita da li su se obracali nekome zbog njih uglavnom je odgovor negativan pravdajuci se nedostatkom vremena ili novca. To nam govori da nase zene jos uvijek sebe stavljaju na zadnje mjesto potreba u okvirima svojih domacinstva. U nekoliko navrata u okvirima teme o zenskim ljudskim pravima doslo je do zucnih potpuno suprotnih stavova izmedju muskaraca i zena o pravima i obavezama zena sto govori da ce morati proci dosta vremena dok zazivi svijest o ravnopravnosti polova. Naravno, muskarci u potpunosti zastupaju partrijahalne stavove od toga na kome imovina da se vodi do ko treba da donosi odluke u okvirima porodice ali i drustava u cjelini. Kroz ove radionice saznali smo njihove potrebe kao i probleme sa kojima se susrecu.

Smatramo da smo kroz ove radionice ostvarili cilj ovoga projekta a to je informisanje stnovnistva ovih MZ o gore navedenim temama da bi smo uticali na podizanje svijesti o zenskim ljudskim pravima. Primjeti li smo da je ostvaren mnogo veci efekat kod zena u nacinima razmisljanja u odnosu na muskarce o ovim temema jer je primjeceno veliko interesovanje kod zene o tome sta donosi Zakon o ravnopravnosti polova dok su muskarci uglavnom skepticni i negiraju bilo kakvo postojanje diskriminacije po polu.

Svjesni smo da je uticaj na podizanje svijesti dugorocan proces ali smo ipak i kroz ovako kratak period uspjeli da uticemo na neke zene da zatraze pomoc kod ljekara, neke smo ukljucili u nase programe pruzanja podrske zrtvama porodicnog nasilja koje smo prepoznali kao takve( 7 djece i 4 zene).